Pisala sam blog o kolačima i tako pobijedila bolest

SLATKA TERAPIJA Kolače sam pekla i tijekom kemoterapije, kaže Kristina Šaško kojoj je Hodgkinov limfom u mirovanju

Prošlo ljeto osjetila sam lagani umor, a potom zimicu i tresavicu. U početku sam sve zanemarivala, a kad se javio kašalj koji nije prestajao, otišla sam liječniku, priča Kristina Šaško (30) iz Varaždina, koja je uz pomoć slatke radne terapije, pišući blog o kolačima, pobijedila opaku bolest.

- Uputio me pulmologu u Klenovnik, gdje su nakon testiranja zaključili da imam sjenu na plućima i hitno me uputili na CT, koji je pokazao Hodgkinov limfom, tumor limfnih čvorova - prisjeća se.

Završila je na Rebru u Zagrebu, gdje se otkrilo da je tumor u četvrtom, zadnjem stadiju, a ne u drugom, kako se ispočetka sumnjalo.

POZITIVA JE POLA IZLJEČENJA

- Slijedile su kemoterapije, a najteže mi je palo to što nisam znala što me čeka. Ranije sam mislila da kad je netko u četvrtom stadiju da je otpisan. Sama sam se uvjerila da nije tako. Medicina je napredovala, a ljudi u našem zdravstvu, koliko god se čini da je loše, su profesionalci. Potpuno vam se posvete, pričaju s vama, i to ne kao s pacijentom, nego kao s osobom koja ima život i obitelj, te pružaju nadu - priča dodajući kako joj je liječnik objasnio sve što je čeka i što se može dogoditi.

- Rekao mi je da imam sreću u nesreći što sam dobila Hodgkinov limfom jer je to ružna i rijetka bolest, ali jako dobro reagira na kemoterapije te da moram biti pozitivna jer je pozitiva 50 posto izlječenja. Šalila sam se i rekla da smo, što se mene tiče, moj dio riješili i samo još oni moraju odraditi svoj - priča ova mlada žena vedra duha koja je prošla šest ciklusa terapija, od kojih je svaki trajao po tri tjedna. - Nakon zadnje terapije, u veljači ove godine, saznala sam da je bolest u mirovanju i da se trebam redovito kontrolirati - rekla je Kristina, koja se posvetila pečenju kolača i pisanju bloga na kojem je objavila više od stotinu recepata. - Tijekom kemoterapija bila sam izolirana, sama i razmišljala o bolesti te sam se onda odlučila na pisanje. U svakom ciklusu bio je dobar tjedan kad sam mogla kuhati. Počela sam peći kolače, slagati internet-stranicu. Fotografirala sam sve kolače koje sam ispekla te ih objavljivala na svojem blogu Pinch of Amour. Radila sam to s ljubavlju, kao i sve u životu, i bila dosta javna u svojoj bolesti. Smatram da se treba riješiti stigme da ljudi s tumorom uvijek umiru i da se ne mogu izliječiti. Svi su mislili da to što sam ćelava i nemam kose da mi to ruši samopouzdanje. Htjela sam dokazati svim ženama kojima je to najveći problem da nema ničeg ružnog u tome i da si bez kose jako, jako cool. Tako sam bila javna i s blogom. Pisala sam ga radi sebe jer su mi dani letjeli kad sam bila loše. Kad nisam mogla pisati, onda sam u glavi slagala kombinacije recepata - govori prisjećajući se situacije u kojoj je doktor hematolog pitao supruga kako je. On mu je rekao: “Nemojte me pitati kako je. Čim u kuhinji peče kolače po cijele dane, znači da je dobro“.

NIJE SMRTNA PRESUDA

- Doktor se nasmijao i rekao da mu je to sasvim jasno, jer sam radnom terapijom zaokupila mozak i nisam razmišljala o lošim stvarima pa sam lakše prošla kroz bolest - kaže te poručuje da tumor nije uvijek smrtna presuda i da treba ostati pozitivan u bolesti.