CIKORIJA UBLAŽAVA BOL I SNIŽAVA ŠEĆER U KRVI
SVESTRANA BILJKA Mladi listovi cikorije koriste se kao dodatak salatama, dok se od cvjetova i korijena rade ljekoviti čajevi
Ovih dana po poljima, livadama i zapuštenim mjestima u vrtovima viđamo visoke stabljike s nebesko plavim cvjetovima.
Riječ je cikoriji ili vodopiji (Cichorium intybus) koja je stoljećima poznata kao biljka s protuupalnim i antiseptičkim svojstvima pa se upotrebljavala u melemima za smanjivanje naticanja. Odnedavno je poznato da može smiriti upalu izazvanu reumatizmom ili gihtom. U ljekovite svrhe upotrebljavaju se listovi, cvjetovi i korijen cikorije. Cijela biljka bogata je inulinom koji potiče razvoj bakterija koje su potrebne da bi crijeva uredno radila. Potiče apetit, izlučivanje želučanih i probavnih žlijezda te pražnjenje crijeva. Poboljšava rad jetara, žučnog mjehura, bubrega i poticajno utječe na metabolizam, što je karakteristično za biljke koje imaju velike količine inulina. Zbog toga cikorija može biti preventiva, ali i lijek za probleme kao što su usporena probava, čirevi probavnog trakta i nadimanje. Također se pokazalo da inulin može snižavati razinu kolesterola u krvi. Budući da snižava i razine šećera u krvi, cikorija je prikladna hrana za dijabetičare. Osim inulina, ima i gorke spojeve koji potiču izlučivanje želučanih sokova te soka koji luči žučni mjehur. Taj učinak omogućuje bolji rad jetara. Cikorija
BOGATSTVO MINERALA
je raširena po svim krajevima naše zemlje. Raste uz putove, pruge i živice te po livadama, poljima i pustim, neobrađenim mjestima. Prve podatke o cikoriji kao korisnoj i ljekovitoj biljci nalazimo u staroegipatskim papirusima. U drevnom Rimu cikorija se rabila kao salata i lijek za želučane bolesti.
Kao povrće upotrebljavaju se mladi, ponešto gorki, prizemni listovi koji su prije izbijanja stabljike slični listovima maslačka, pa ih s njima često zamjenjuju. Skupljaju se u proljeće ili rano ljeto prije cvjetanja, a priređuju na
PROTIV UPALE GRLA
različite načine, najčešće kao salata i špinat. Radi ublažavanja gorkog okusa često se miješaju s drugim biljem. Bogati su vitaminom C i karotenom. Kuhano, jestivo je i mlado korijenje koje se bere u rujnu i listopadu, a obično se poslužuje s umakom. Ako ga ne namjeravate odmah upotrijebiti, treba ga osušiti jer će se brzo upljesniviti. Prije sušenja korijen se reže na komadiće. Pečeni i samljeveni korijen cikorije stoljećima se koristio kao nadomjestak za kavu, a danas se kao glavni sastojak kavina napitka rabi kultivirana vrsta cikorije koja ima veći i sočniji korijen od samonikle cikorije. Držanjem korijena na tamnome mjestu dobivaju se duge bjeličaste glavice koje se mogu jesti sirove u salatama te kuhati ili pirjati na maslacu kao zasebno jelo.