Prije pola stoljeća počeo je koncert

Gužva je bila neviđena - tisuće i tisuće, deseci tisuća, stotine tisuća Amerikanaca, i ne samo njih, zaneseni ideologijom rocka, mira i ljubavi u ekstazi su se tiskali prema Bethelu, prema divovskoj farmi Maxa Yasgura, koja je za razliku od Woodstocka imala dovoljno mjesta primiti sve koji su htjeli sudjelovati u povijesti.

Na trodnevnom koncertu, najvećem u povijesti, nastupao je Jimmy Hendrix, pjevali su Janis Joplin, Santana, Blood, Sweat and Tears, Jefferson Airplane... Odlazak na Woodstock nije bio samo pitanje svirke, štoviše, ona je bila manje važna. Odlazak je bio demonstracija pacifističkog uvjerenja i novog životnog stila mladih Amerikanaca, koji je značio tihu revoluciju. Djeca cvijeća, hippyji, uglavnom dvadeset i nešto godišnjaci, protivili su se svemu u što su vjerovali njihovi roditelji - materijalizmu, konzervativizmu, nacionalizmu, intervencionizmu..., a te, 1969. godine, više od svega suprotstavljali su se ratu u Vijetnamu u kojemu su ginuli deseci tisuća ljudi bez svrhe i cilja te nade u konačan kraj, a mirna su sela spaljivana napalmom.

U gustoj koloni koja se kretala prema poprištu događaja išao je i Renato Laković, danas 77-godišnji Istranin s njujorškom adresom.

PRIJEVOZ HELIKOPTEROM

Strastevni roker i u “zlatnim godinama” rado posjećuje rock koncerte u svijetu. Laković svake godine po nekoliko mjeseci dođe u Pulu, u kojoj ga čekaju prijatelji i kojoj rado odlazi na rock koncerte. Odgledao je i nedavno Foo Fighterse, a nama priča o Woodstocku. “U Uljaniku sam radio kao mehaničar