Koji je djecu cvijeća uveo ravno u srce legende

tri godine i potom, trbuhom za kruhom, krenuo preko ‘bare’. U New Yorku su mi već bili sestra i stric pa mi je bilo lakše. Koncerte sam počeo pohoditi šezdesetih godina prošlog stoljeća. Gledao sam The Animals, Led Zeppelin u New Yorku, The Doors, tri puta sam gledao Jimija Hendrixa, Deep Purple, Jimmyja Pagea, Iron Butterfly, Roda Stewarta, Joea Cockera, Brothers, The Rolling Stones, The Who..., a s ekipom sam krenuo i za Woodstock, ali smo zapeli u takvu gužvu da smo se okrenuli i vratili. Policija nas nije pustila jer su automobili bez benzina ostajali zarobljeni na cesti. Na tisuće automobila je bilo u koloni i nije bilo nikakve šanse stići. Danas mi je žao jer sam siguran da bih uživao”, prisjetio se Laković.

Da je mogao stići, vidio bi čudo. Na livadi su bile stotine tisuća mladih, koji su se ljubili, pušili “travu”, uzimali LSD... Gužva je bila takva da su izvođači dovoženi helikopterima, jer je bilo koji drugi prijevoz bio nezamisliv.

JANIS ZA THOMPSONOVE PARE

U osiguranje je bila uključena čak i vojska. Umjesto (golemih) 200-tinjak tisuća posjetitelja, koliko je očekivao organizator, došlo je od dva do tri puta više ljudi, a promet bio paraliziran na površini veličine dva Zagreba. Organizator je odustao od naplate ulaznica, koje su se isprva prodavale po cijeni od osam dolara za dan. Idealizam mladih, dakako, nisu dijelili svi - izvođači su bili plaćeni, neki sjajno (Jimi Hendrix je dobio honorar od današnjih 125.000 dolara, više od 800.000 kuna), Janis Joplin je dobila oko 50.000 (toliko Thompson danas dobije u Splitu, a nešto manje u Gospiću), dok je siroti Santana nastupio za samo 5200 dolara (toliko danas dobije popularni Jole za nastup na svadbi).