MUŽ NIJE ZNAO DRŽATI MOTIKU Iako sad završava šesta godina, čini mi se kao da smo se jučer doselili na selo. Svih ovih godina vode nas entuzijazam i želja da istinski živimo na seoski način, kao što su živjeli naši preci.
ODUVIJEK SAM SANJALA DA ĆU OPET ŽIVJETI NA SELU. MUŽ, KOJI JE PRAVO GRADSKO DIJETE, PODRŽAO ME U TOME. SAD OBOJE UŽIVAMO NA NAŠEM OPG-U SREĆE
Hraniti se samo uzgojenom hranom i onime što nam daruje priroda, priča Ljubica Pavrlišak Marinculić, veterinarska tehničarka i vlasnica OPG-a Ljubičin vrt, koja je život u užurbanom Zagrebu zamijenila za buđenje uz cvrkut ptica, pjev pijetla, zelenilo, prostranstvo te mirniji i manje stresan život u Jakovlju. Zbog te odluke nimalo ne žali, osobito jer ju je snažno podržala i njezina obitelj, suprug i kći. Uzgajaju bobičasto voće, jabuke, višnje, trešnje, šljive, marelice i breskve te mnogo povrća.
- Što se tiče povrća, tu nastojimo biti pomalo neobični, pa pored ljetnih kultura, poput rajčice, krastavca, patlidžana, paprike i tikvica, uzgajamo raznoliko lisnato i korjenasto povrće. Poznati smo po uzgoju bamije, azijskih lisnatica i začinskog bilja. Uspješni smo i u uzgoju lubenica i dinja - govori. Ima vrt koji se prostire na 3000 kvadrata, a uzgoj u negrijanom plasteniku obavljaju na 300 kvadrata. Dodaje da su u početku koraci bili skromni, a danas je to mnogo lakše jer su dio hrvatskog programa ruralnog razvoja.
ŠEST GODINA ČISTE SREĆE
- Izvrsna strategija i poslovnost Agencije za plaćanje u poljoprivredi te podrška koju pruža malim proizvođačima omogućila nam je proširenje poslova. Tako smo si osigurali sredstva za veliki plastenik i dodatno poljoprivredno zemljište - priča veterinarska tehničarka. Nakon završenog obrazovanja nekoliko je godina radila u struci pa je živjela i radila u Italiji, a pri povratku u Zagreb zaposlila se kao poslovna tajnica u privatnoj tvrtki za međunarodnu suradnju. - Tu sam imala priliku mnogo putovati. Kratko sam bila zaposlena i u ugostiteljstvu. I pored toga sam svaki slobodni trenutak provodila na selu, u rodnom Jakovlju. Tu sam pomagala majci i svakim danom sve više voljela seoski stil života - priča i dodaje da ne može zamisliti život u gradu.
- Boravak u prirodi i okruženost životinjama posebno su me veselili. Sve me to podsjećalo na sretno djetinjstvo ispunjeno igrom u šumi, branjem cvijeća, ali i pomaganjem roditeljima u poljoprivrednim radovima. Već kao dijete savladala sam brojne vještine obrade zemlje, uzgoja i berbe voća i povrća - ispričala je pa dodala kako je prije šest godina odlučila spojiti ugodno s korisnim i odselila se u rodni kraj. Muž joj je velika podrška jer dijele isto mišljenje i ljubav prema prirodi. Podržao ju je kod preseljenja, iako kao “gradsko dijete” nije znao ni pravilno držati motiku.
- Sve mu je bilo strano. Nije imao iskustva ni u kojem poslu, pa je moje mentoriranje bilo od izuzetne važnosti. Malo pomalo savladavao je jednostavnije vještine, a danas gotovo ravnopravno sudjelujemo u svim poslovima - smije se Ljubica. Dodaje da suprug obavlja teže fizičke poslove, a ona i kći siju, sade i plijeve.
BEZ ADITIVA I KONZERVANSA
- Plijevljenje je svakodnevna rutina jer u našem uzgoju nema nikakvih kemikalija. Dakle, put od vrta do stola ne poznaje neprirodne dodatke. Kozji gnoj, kompost te pripravci od koprive i aromatičnog bilja jedini su dodaci tlu te alati za suzbijanje štetnika - ističe pa dodaje da je posebno žalosti kad svakodnevno viđa uvelu travu ili mehanizaciju koja rasipa izuzetno štetne tvari. Ljeti dan počinje rano, ponekad se bude i prije sunca jer je vrlo rizično i naporno raditi pod vrelim suncem.
- Nakon doručka sa suprugom odlazim na vrt, gdje najprije napravim plan. Poslova ima različitih i vrlo je važno odrediti prioritet. Kad uzgajate bez ikakve zaštite, tad je svaki trenutak za obavljanje određenog posla od izuzetne važnosti. U ranim jutarnjim satima plijevim i okopavam, a čim grane sunce, povlačim se u plastenik, gdje nastavljam sa sijanjem i presađivanjem. Za ljetnih žega prerađujem urod pa se vraćam u vrt tek u kasno popodne - priča i dodaje da joj je najljepše boraviti u vrtu u ranim večernjim satima, kad uz cvrkut ptica završava posao.
BUĐENJE S POGLEDOM NA ŠUMU
- Život ovdje ne poznaje stres. Svakodnevno buđenje s pogledom na šumu i zelene livade pravi je početak dana, naravno, za ljude koji vole suživot s prirodom. U selu ljubitelji životinja mogu ispuniti želju i predati se druženju s njima. Tako se svakodnevno brinemo o sedam pasa, pet mačaka, velikom broju kokoši i pataka te šest koza i još više jaraca jer u nas svaka životinja doživljava prirodnu smrt - kaže Ljubica, kojoj je svaki trenutak proveden u vrtu doživljaj.
- To je čudesan svijet u kojem od sitnih zrnaca nastaju prekrasni plodovi. Uvijek s nestrpljenjem očekujem prve listiće, a posebno me veseli kad nakon brige i okopavanja već sljedeći dan vidim bujniju vegetaciju. Boravak u prirodi uvijek sadržava branje samoniklog jestivog bilja, koje svakodnevno koristimo u našoj prehrani. Tu su i mnogi kukci, ptice, pa i poneka srna u daljini - govori. Nedostatke sela još nije našla. - Znala sam gdje želim nastaviti živjeti, pa mi to nije predstavljao problem. U blizini je Zaprešić, koji je sjajno prostorno i funkcionalno organiziran, pa se sve može obaviti brzo. Ni Zagreb nije daleko, pa uz tjedne dostave našim vjernim kupcima obavljamo i poslove u Zagrebu - rekla je. Dodaje da je suprug sveučilišni nastavnik i još odlazi u metropolu, a kći završava ekonomiju pa će svojim znanjem pridonijeti promociji i prodaji.