PRAVILI SU SE DA SU RIBARI
spojili ih pod morem. Bila je obješena preko vitla na rivi lanterne Jadrije te se mogla nategnuti da priječi prolaz, ali i spustiti kad bi neki naši brodovi prolazili - sjeća se Radić. Mreža je tako mogla “uhvatiti” podmornicu, a propustiti brodove. No nije im bilo dovoljno, htjeli su biti sigurni da podmornicu mogu i uništiti. Pa su krenuli improvizirati s minama.
MISIJA: UNIŠTITI PODMORNICU
- Podvodne mine bile su usidrene, ali su plutale na dubini od najmanje 15 metara. Bile su tu one veće, do dva puta po 60 kilograma trotila i male, od 10 kilograma, koje smo stavljali u prazne kante Jupola i od milja ih zvali Jupolke - tvrdi naš sugovornik. Sve je bilo u strogoj tajnosti. Električnim kabelima sve je bilo povezano s osmatračkom stanicom na Jadriji. Montirali su dinamometar koji bi pokazao naprezanje mreže za slučaj da zakvači podmornicu. Time je posao bio završen, kanal zatvoren i nije bilo prolaza. U međuvremenu predala se vojarna Paninkovac pa su dobili po pušku za svakog vojnika, a našli su i američka samo navodeća protupodmornička torpeda MK44. Njih se inače baca iz helikoptera, ali naši ronioci nisu ih imali ni na vidiku. Zato su sve to montirali na maleni i spori brodić nalik ribarskom.
- Mi smo glumili ribare. Brod je bio malen i spor, ali gadno naoružan. Unutra je bio opremljen panoramskim podvodnim lokatorom sličnom radaru za pretraživanje dna. Sami smo napravili dubinske mine od sanduka eksploziva, a upaljače za minu improvizirali smo od šprice injekcije koja je radila na principu tlaka, kao hidrostatski upaljač. To nam je trebalo dati nešto vremena za odmaknuti se u sukobu s podmornicom, ali svima nam je bilo jasno da, kad do toga dođe, ne bi dobro prošli.
SVATKO OTIŠAO SVOJIM PUTEM
No bio je rat, ginulo se i bilo nam je važno da se ni podmornica ne izvuče - kaže nam Radić. Da su je uhvatili, ne bi imala šanse protiv torpeda koji juri 30 kilometara na sat. Nakon osiguranja kanala štitili su bitnice Zečevo, Žirje i Smokvicu te Miljevački plato. Od 1992. godine potpali su pod Hrvatsku ratnu mornaricu, a kad se sve sljedeće godine preselilo u Split, raspali su se i svatko je otišao svojim putem.