UTJECAJ NAVIJAČA NA KLUB I OSVOJENE TROFEJE

Prvo, iako ću spomenuti Escobara i seriju “Narcos”, da odmah razjasnimo: ne smatram da su navijači dileri, ili narkomani, ili teroristi. Escobara uvodim kao ilustraciju ogromne prijetnje, sile s kojom su se suočile Kolumbija i Amerika.

Ili, da to što imam kažem mekše. Pogledajmo odnos utjecaja navijača na klub i osvojene trofeje.

Pa i odnos utjecaja navijača na klub i transfere. Gledam Bišćanov odlazak iz Rijeke, sjećam se nekih odlazaka iz Splita i mislim si kako bi se ljudi koji odlučuju ponašali da se suoče s prijetnjom reda veličine Escobar. Ako je utjecaj navijača kakav jest, što bi bilo da vodstvo ili predsjednika kluba pritisne netko stvarno jak? Netko jači od General Motorsa, danas snažan skoro ili doslovce kao Apple. Koga ne možeš strpati u zatvor, eventualno ga možeš nagovoriti da si sam sagradi dvorac iz kojeg neko vrijeme neće izaći.

Znamo, navijači su važni, bez njih nema nogometa, sporta, bla bla bla. Gosti restorana su važni. Ali da gostima pustiš da kuhaju i konobare, nabavljaju hranu i piće, 99 posto si siguran da propadaš. Da gosti restorana ili kupci u dućanu stvarno znaju posao, u 99 posto slučajeva već bi imali svoj restoran ili dućan. Rijetko ti uđe Gordon, koji stvarno zna restoranski biznis…

Doista smatram da krajnji doseg hrvatskih klubova nije Hrvatska, a kamoli da bi im krajnji doseg bio županija. Prodaja Ronaldovih dresova u vrijednosti pola milijarde eura u prvih nekoliko dana od potpisivanja ugovora za neki klub, što bi bilo pet milijuna dresova po sto eura, možda nije najbolje mjerilo. Radi se o pet milijuna kupaca na pet kontinenata. Tu bi se hrvatski klubovi mogli nadati samo entuzijazmu dijaspore. Ali prava lova nije kod dijela navijača koji utječu na Rijeku i Hajduk. Tu lovu još ni Dinamo nije zagrabio koliko je se nudi, a kamoli ostali. Trofeji i lova su u vođenju, a ne u povođenju.

Prava lova nije kod navijača koji utječu na Rijeku i Hajduk. Trofeji i lova su u vođenju, a ne povođenju