ZAGREPCANI SU UDISALI I OTROV, GRAD TO PRESUTIO
NEISTINE O POŽARU U srpanjskom požaru gorio je otpad koji stvara štetne tvari. U Zagrebu su priznali: ‘Nismo to mjerili’
Nitko nam nije rekao da zatvorimo prozore, sami smo to učinili. Ljude su pekle oči, osjetili su smrad, bojali smo se što udišemo. A sad se bojimo dugoročnih posljedica.
Kaže nam to Milivoj Vrban (73), koji od rođenja živi na zagrebačkom Jakuševcu. Dva mjeseca nakon velikog požara na zagrebačkom odlagalištu otpada Jakuševac, na vidjelo su izašli dokumenti koji pokazuju da su informacije o tome što je gorjelo bile netočne. Ali i još važnije, da Grad Zagreb uopće nije mjerio najštetnije tvari koje su se oslobodile u zrak i koje su udisali Zagrepčani. Radi se o dioksinima i furanima, koji su kancerogeni i štetno djeluju na reproduktivno zdravlje. - U takvom požaru oslobođene su znatne količine dioksina i furana. Sramotno je ponašanje Grada - kaže toksikolog Franjo Plavšić.
Požar na Jakuševcu buknuo je 24. srpnja malo poslije 19 sati, a otpad je gorio cijelu noć. Ugašen je nadljudskim naporom 130 vatrogasaca.
Ujutro se cijeli jugozapadni dio grada, u kojem su deseci tisuća stanovnika, probudio obavijen gustim i smrdljivom smogom. Kad je požar izbio, informacije iz gradskog Ureda za hitne situacije govorile su da gori reciklažno dvorište te otpadno drvo i namještaj na njemu. Zbog te informacije građani su mislili da u zraku nema ništa opasno. Ali netočno je da je gorjelo samo drvo. Grad Zagreb je u svom odgovoru zastupniku Renatu Peteku točno pobrojio količine otpada koje su se nalazile na deponiju koji je gorio. Dakle, nije gorjelo niti reciklažno dvorište nego odvojeni deponij, na kojem je otpad već trebao biti razvrstan. Ali nije bio.
TONE GUME, PLASTIKE, METALA
Prema službenom odgovoru Zagreba, na platou je bilo više od sedam tona guma, više od 16,5 tona plastike, više od 41 tone metala, 1271 tona raznog glomaznog, nerazvrstanog otpada. I na kraju skoro 1300 tona drva. Kad su reporteri 24sata ušli na plato nakon požara, izvijestili su da se radi o gomilama poluizgorenoga glomaznog otpada. Izmiješani su bili gume, plastika, kade, tepisi, madraci, namještaj, te je bilo jasno da nije gorjelo samo drvo i namještaj. Sad je to i službeno. Kad gori takva mješavina otpada, ispušta u zrak značajne količine iznimno štetnih dioksina i furana, potvrdio nam je toksikolog Plavšić. Uz to, oslobađaju se teški metali poput žive. Koliko ih je završilo u zraku, a zatim i u plućima građana te u zemlji, nikad nećemo doznati. - Nastavni zavod za javno zdravstvo ‘Dr. Andrija Štampar’ nije obavljao analize uzoraka zraka na furane i dioksine zato što ne posjeduje kapacitete za izuzimanje i analize uzoraka na navedene parametre - stoji u službenom odgovoru Gradskog ureda za zdravstvo zastupniku Peteku. Dakle, uopće nisu niti pokušali analizirati zrak na najotrovnije sastojke. Zavod je analizirao štetne plinove ugljikov monoksid, ugljikov dioksid, sumpor oksid, dušik oksid, dušikove okside i formaldehide. Dobra vijest je da su svi bili ispod dopuštenih parametara. Ali sljedećeg jutra količina “lebdećih čestica” bila je sedam puta veća od dopuštene. Te lebdeće čestice su u biti pepeo izgorjelog otpada u dimu koji je obavio Novi Zagreb.
POIGRAVANJE SA ZDRAVLJEM
- Kad sam vidio rezultate rada i mjerenja, bio sam jako nezadovoljan. Pa oni su mjerili plinove, a nisu analizirali pepeo koji je bio u zraku. Samo Bog zna što su sve građani udisali. Te lebdeće čestice, odnosno pepeo, trebalo je analizirati na teške metale te dioksine i furane. Dioksini i furani nisu opasni samo kad ih se udahne, oni su kronični problem. Mogu pospješiti kancerogene bolesti i utjecati na reproduktivno zdravlje. Sav taj pepeo je pao i na zemlju i štetne tvari će možda i preko biljaka opet ući u tijelo ljudi i životinja - kaže Plavšić, koji je godine proveo kao ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju.
On oštro opovrgava da se analiza dima i na dioksine i furane nije mogla napraviti, kako tvrde u Gradu Zagrebu.
- Kaj god! Ne mogu vjerovati da su takvo nešto rekli. Pa mi smo još prije 20 godina sakupljali uzorke i slali ih na analizu u Beč. Danas u Hrvatskoj postoji niz privatnih tvrtki koje su to mogle napraviti, osobno znam jer sam bio prisutan kad su, primjerice, rađene analize za Cemex u Dalmaciji ili spalionicu u Dugoj Resi. Oni se takvim tvrdnjama opasno igraju i sa zdravljem građana, ali i s ugledom struke. Građani su morali znati što su udisali kako bi se moglo bez dvojbe reći je li bilo opasnosti, u kojoj mjeri i što se treba poduzeti - ljut je Plavšić na obrazloženja iz Grada.
GRAD JE SVE MOGAO IZMJERITI
Kaže da količina opasnih tvari ovisi o temperaturi požara, količinama koje su gorjele, koliko je požar trajao, ali da zbog propusta Grada ništa od toga ne znamo.
- Danas je nemoguće naknadno izmjeriti što je sve oslobođeno požarom - kaže. Nevjerojatno mu je i da grad
ske službe nisu uopće pozvale građane da zatvore prozore i vrata, da ne izlaze na otvoreno, što je osnovna procedura dok se ne utvrdi što gori. Građani su inače dolazili gledati požar uvjereni da opasnosti nema i da gori samo drvo...
- Sve u svemu. Grad je odradio jedan aljkav posao - zaključuje razočarano Plavšić.
Da nisu dobili nikakva upozorenja, svjedoče nam i građani Jakuševca.
- Dok je gorjelo, prvo smo od odgovornih dobili samo informaciju da gori drvena građa, prozori i vrata, te da se maknemo s požarišta. Ali okupilo se, prema mojoj procjeni, od 500 do 600 ljudi iz cijeloga grada koji su požar gledali kao da su u kinu, na pedesetak, sto metara udaljenosti. A opasnost je sigurno bila puno veća - kaže Renato Vrban (50), predsjednik Mjesnog odbora Jakuševac. Svi su ti ljudi vani stajali, kaže, satima. Poslije je svima, dodaje, postalo jasno kako postoji mogućnost da gori i nešto mnogo opasnije.
BOJIMO SE ZA UNUČAD
- Svi smo vrlo zabrinuti, tražili smo odavno da se ovdje napravi neka studija o oboljenjima. Ljudi umiru, mnogo mladih umire, postoje indicije, ali nemamo ništa crno na bijelom - dodaje Renato. Darko Furić (59) upozorava da dim nisu udisali samo stanovnici Jakuševca nego cijeli Novi Zagreb.
- Mi smo ovdje samoinicijativno zatvorili vrata i prozore, ali sve se dogodilo tako iznenada, mislim da se prekasno reagiralo. Bilo je katastrofalno. Sav je dim otišao dalje prema Novom Zagrebu. Bojim se da nećemo dobro proći - upozorava Furić, koji, kao i obitelj Vrban, oduvijek živi na Jakuševcu.
Na pitanje jesu li svjesni činjenice da mjerenja furana i dioksina nema, Milivoj Vrban odgovara
kako Jakuševčani sigurno ne mogu znati što Grad mjeri ili ne mjeri i koje su čestice potencijalno smrtonosne.
- U ovim se godinama više ničeg ne bojim za sebe, ali se bojim za unučad koja živi ovdje - kaže Milivoj Vrban. Njegov sin Renato dodaje da su na sjednicama mjesnog odbora tražili od Grada mjerenje štetnih čestica, ali im nije udovoljeno. I izvještaje, kaže, dobivaju sa zakašnjenjem, kad sve prođe, umjesto u realnom vremenu.
UGOVOR S PETROM PRIPUZOM
No požara možda i ne bi uopće bilo da se po najvećim vrućinama na Jakuševcu nije nakupilo toliko tisuća tona glomaznog otpada koji je bio izmiješan i nerazdvojen. Zagrebački holding inače ima ugovor da glomazni otpad preuzima tvrtka CE-ZA-R d.o.o., u vlasništvu Petra Pripuza, čovjeka kojeg zovu “hrvatski kralj otpada”. Pripuz je optužen s Milanom
Bandićem i ostalima u aferi Agram, a suđenje još traje. U odgovoru Zagrebačkog holdinga zastupniku Renatu Peteku jasno se navodi da glomazni otpad nije predavan CE-ZA-R-u od sredine svibnja do početka srpnja zbog isteka ugovora. Prema našim informacijama, problem je bila cijena, a to indirektno potvrđuje i odgovor Zagrebačkog holdinga. Pripuzova tvrtka više nije htjela preuzimati otpad po cijeni od 660 kuna za tonu, a Holding je potvrdio da je nova cijena 1320 kuna za tonu. Dakle, 100 posto viša. Zastupnik Renato Petek, koji je dobio ove odgovore, kaže kako je sad jasno da je gradska uprava na čelu s Milanom Bandićem lagala cijelo vrijeme.
- Nije gorjelo reciklažno dvorište, nije gorjelo samo drvo, nisu proveli mjerenja zagađenja zraka. Nije bilo adekvatne reakcije gradske uprave i jasno je da su nas namjerno obmanuli - poručio je Petek.