OVU LJUBAV NIJE MOGUĆE UZVRATITI

Za driblati Modrića trebate imati velika mu... Ne znamo što je bilo Kadaru, ali pomislio je pokazati Luki tko je gazda. I tu je sve krenulo. Zapravo, tu je sve zarvšilo. Počelo je puno ranije, onog trenutka kad je odlučeno da će Poljud biti domaćin Mađarskoj.

U dva dana nestale su ulaznice, a Mađare smo davno pokopali. Jer atmosfera je bila takva da bi nastradali i puno jači od Mađarske. Znalo se da će Luka zabiti, da će Mađari nestati već na početku. A kad je Modrić zabio, bio je to kraj. Kraj jedne priče, nepotrebnog sukoba između dvije strane koje su nekad disale kao jedno. Ono što smo vidjeli veličanstven je dekor, u kojem se Ivan Perišić, dijete Dalmacije, rasplakao kod izvođenja himne. Rasplakao se jer mu je to bio tek drugi put da je igrao natjecateljsku utakmicu pred punim Poljudom. Prvi put protiv Gruzije prije osam godina. I zato je toliko htio zabiti gol. Zato je i zamolio Luku da ga pusti da puca penal. Bio je to Poljud kakav želimo. Poljud u kojem se skandira svim igračima, dinamovcima i hajdukovcima, u kojem cijela Hrvatska igra zajedno. A kad cijela Hrvatska igra zajedno, vidjeli ste u Rusiji, onda nam ne može nitko ništa. Bila je to večer u kojoj je Poljud odao počast dvojici kraljeva. Jedan je Oliver Dragojević. Po njegovim notama pjevao je ‘Cesaricu’ cijeli Poljud. Drugi je Luka Modrić. Po njegovim notama igrala je Hrvatska. Splite, hvala ti na predivnoj večeri. Bila je čast biti domaćin u tvom dvorištu u kojem se ne zviždi mađarskoj himni, u kojem se navija sa srcem i dušom. Hvala ti, jer ovakvu ljubav nemoguće je uzvratiti...