PLIŠANAC IH SMIRUJE KAD NEMA MAME
PRIJELAZNI OBJEKT Prema njihovim plišanim prijateljima odnosite se nježno jer djeci znače puno više od igračke. Imaju ulogu pomagača i tješitelja te pružaju sigurnost
U dobi od šest mjeseci bebe ulaze u razdoblje prirodnog procesa odvajanja od roditelja, koje je prilično stresno za dijete. U isto vrijeme potpuno nesvjesno odabiru najdražu igračku za spavanje ili za utjehu.
Često je to plišanac, duda, mekana krpica ili dekica i taj omiljeni predmet ponekad za djecu ima ključnu ulogu u životu. Naime, dijete najednom stalno želi uza se imati to nešto bez čega ne žele spavati ni izaći iz kuće. Taj najdraži predmet bez kojeg dijete ne može u psihologiji se zove prijelazni objekt i njegovu je važnost u razvitku i socijalizaciji djeteta proučavao još 1951. godine engleski pedijatar D. W. Winnicott. Dokazano je da prijelazni objekt djeci pruža sigurnost i utjehu, pogotovo ako roditelji nisu u vidokrugu. To je prvi predmet koji dijete posjeduje, a potreba za njim posebno se pojačava krajem prve godine, kada dijete ubrzano otkriva svijet oko sebe i odvaja se od majke. - Prijelazni objekti pomažu u situacijama stresa, kad im je potrebna utjeha ili osjećaj sigurnosti. Djeca uz određene predmete simbolički vežu određena značenja ili emocije, pa ako nekom predmetu ili igrački simbolički daju ulogu ‘pomagača u teškim trenutcima’, tad će se zaista uz taj predmet osjećati sigurnije i ugodnije - pojašnjava Tea Knežević, magistra psihologije i terapeutkinja igrom.
S GODINAMA SE MIJENJAJU
Dijete će, nastavlja Knežević, imati veću potrebu za prijelaznim objektom u ranoj dobi, ali i nakon stresnih životnih situacija, promjena u okolini ili svakodnevici, tako da je tad potrebno veće razumijevanje okoline. Kako dijete odrasta, tako će usvajati nove strategije kako da si pomogne kad mu je teško, pa će se i uloga prijelaznog objekta smanjiti. Psihologinja Ksenija Benaković kaže kako se s godinama samo mijenja vrsta objekta i njegova vidljivost ostalima.
- Kad su djeca u vrtiću, obično je socijalno prihvatljivo da imaju sa sobom neku igračku. U školskom periodu prijelazni objekt može biti i nešto manje uočljivo (npr. slika obitelji u pernici, ogrlica, narukvica), što će pomoći djetetu da se osjeća sigurnije kad obitelji nema uz njega (prvi dani škole, odlazak na izlete, u školu u prirodi...) pojašnjava Benaković. Psiholozi naglašavaju kako djeci njihova omiljenog plišanca ili dekicu nikako ne bi smjeli oduzimati jer predstavljaju korak na putu prema samostalnosti.
NE OTIMAJTE IM NA SILU
- Prijelazni objekt za dijete nije samo igračka. On je puno više jer dijete tom predmetu pripisuje razna simbolička značenja. Ako djetetu na silu otmemo taj predmet ili mu prijetimo oduzimanjem, to dijete može jako uplašiti i dugoročno oštećuje njegov emocionalni svijet. Prijelazni objekt važno je tretirati s nježnosti i poštovanjem - zaključuje Knežević.