MOJI SVATOVI, I TO KAMERUNSKI
POGLAVICA JE U HRVATSKU DOŠAO ZBOG NO
Međimurski zet i afrički poglavica Kazo oženio je Gordanu. Vjenčali su se crkveno u njegovoj domovini
Casimir Rodriguez Nomo Nemi, popularni Kazo, najpoznatiji je Kamerunac u Međimurju.
Prije 15 godina s tamošnjom nogometnom reprezentacijom došao je odigrati utakmicu u Zagrebu i ostao je u Hrvatskoj s nekoliko suigrača. Skrasio se u Međimurju, gdje je igrao za nekoliko niželigaša.
DOLAZE SVI KOJI POŽELE
- Nogomet je meni dao sve u životu. Nisam napravio veliku karijeru, no sretan sam ovdje. Imam predivnu suprugu Gordanu i dvoje djece, 9-godišnjeg Paula i 13-godišnju Larisu - priča nam Kazo, koji se s Gordanom vjenčao kod matičara 2005. Krajem srpnja ove godine vjenčali su se i crkveno u njegovu rodnom mjestu u Kamerunu.
I dok međimurska vjenčanja traju gotovo cijeli dan, kamerunsko je bilo još posebnije. On i njegova supruga htjeli su malo vjenčanje, no na kraju je stiglo 500 uzvanika. - Kod nas u Kamerunu se ne poziva na vjenčanje nego dođe onaj tko se osjeća blizak tebi. Ti samo javiš da se ženiš - dodao je Kazo te uz smijeh nabrojio simpatične vjenčane darove:
- Dobili smo kozu, kokoši, patke (to sam ostavio majci), vrećicu banana i kikirikija. Netko mi je ostavio pet kuna i napisao: ‘Znam da imaš novca’. Mladenci su goste čekali čak sat i pol, a sa svadbenom večerom kasnili su tri i pol sata.
- U Kamerunu je sve ležerno. Netko bi se uvrijedio, no tko poznaje kamerunski mentalitet zna da je to normalno - ističe.
I dok se Gordana sjajno snašla s tradicionalnim plesom, hrvatske svatove na vjenčanju šokirao je kamerunski svadbeni meni:
- Na stolu su bili piton, dikobraz, antilopa, vepar, hijena i mnogo ribe. Za desetak ljudi iz Hrvatske tu su bila jela iz francuske kuhinje, no moji Paulo i Larisa jeli su samo rižu – objašnjava Casimir, koji je imao još jedan važan posao u Kamerunu - predati svoje ovlasti poglavice.
‘ZNATE KAJ, IDEMO DOMA!’
- Rekli su: ‘Ne!’, i ja sam ostao poglavica. Srećom imam u Kamerunu dva čovjeka koji umjesto mene rješavaju određene stvari s mještanima, ali moja je zadnja rekao nam je Kazo, koji se ipak u Međimurju osjeća kao kod kuće. - Rekao sam supruzi: ‘Znate kaj, idemo doma’. Tad sam prvi put rekao da je Međimurje moj dom iskren je Casimir, koji je i predsjednik udruge za djecu oboljelu od dijabetesa i njihove roditelje Međimurski slatkiši. Njegov sin Paulo ima dijabetes tipa 1.
- Za Međunarodni dan dijabetesa u listopadu planiramo organizirati nogometni turnir da financiramo edukaciju o prevenciji dijabetesa zaključuje Međimurac Kazo.