LJUDI U NELJUDSKIM UVJETIMA NE NAM
Nikad nije bilo gore. Nikad. Što su uopće oni u Europi očekivali? Inženjere? Doktore? Evo im inženjera i doktora. Dobili su sirotinju i ne znaju kamo će sad s njom. Neće ovo na dobro, pazi što ti kažem, vrti glavom Huse Karajić, ugostitelj iz Velike Kladuše, koji je donedavno pružao krov nad glavom tridesetorici ljudi u svom restoranu. Migranti u Bosni, potekli i protjerani iz nesretnih dijelova svijeta, iz različitih zemalja i s različitim motivima, sad se gužvaju u brisanom prostoru predziđa Schengena. Ne mogu u zapadnu Europu, u svoje krajnje odredište, a ne mogu ni natrag jer ih tamo ništa ne čeka. Nisu putovali tisućama kilometara kako bi se posramljeno vratili u bijedu od koje bezglavo bježe. Što onda rade ljudi koji su čvrsti
SAMO NE U VUČJAK u namjeri da prijeđu granicu, ali im je to onemogućeno? Isto ono što rade ljudi koji su čvrsti u namjeri da ih ne puste preko te iste granice. Migranti iz Bosne i policija iz Hrvatske koriste sva sredstva, zakonita i nezakonita, da izvrše svoj naum. No policija im je samo jedan od problema. Koktel bliskoistočnih naroda strpan uz granicu mlati se i međusobno, pa tako sve češće isplivavaju snimke tučnjava u Velikoj Kladuši i Bihaću.
NERVOZA NEPRESTANO RASTE Tu je i droga. Prema svjedočenju lokalaca, u sjeverozapadnoj Bosni procvjetala je trgovina opijatima. Vidjeli smo slike na kojima navodni domaći dileri migrantima predaju vrećice s tabletama i zamotuljke u folijama. - Naš je čovjek, odavde je, iz Kladuše. Vratili su ga iz Amerike, deportirali su ga baš zbog dilanja - priča nam jedna žena upirući prstom u trgovca drogom sa slike. Nervoza raste, ljudi s jedne i druge strane postaju sve očajniji i spremniji na sve ekstremnije poteze. A zima još nije ni stigla. Tko zna što će se dogoditi kad se prve pahulje spuste na šatore u kojima čuče sluđeni ljudi narušena zdravlja i uništena dostojanstva?
- Možete li me odvesti u Zagreb - moli nas jedan mladić ispred kampa Miral u Kladuši. U tom je kampu početkom lipnja planuo veliki požar u kojemu je ozlijeđen 31 čovjek. Vidjeli smo jednog od njih, vatra mu je spalila ruke, lice i leđa. Nekoliko dana nakon požara izbila je masovna tučnjava. Stotinjak ljudi mlatilo se i međusobno i s policijom. Ušli smo tamo. Stotine ljudi povlače se po ograđenom prostoru. Čuče u krugovima, sjede oko ognjišta na kojima peku meso i povrće. Užegli miris ulja širi se spavaonicama. Za razliku od ostalih kampova, u ovome su gotovo svi muškarci. Prate nas u stopu. Dva ogromna zaštitara ne puštaju ih ni milimetar unutar svog nevidljivog perimetra. Čini se kako je nasilje univerzalni jezik migrantske Bosne. Nažalost, imali su prilike dobro ga naučiti.
- Obitelj mi je u
Pakista