BRANITELJ IZ KAMPICE
STANUJE NA PARKIRALIŠTU U VARAŽDINU IMA PRAVO NA VOJNI STAN, NO ZBOG ZDRAVLJA NIJE U STANJU PRIKUPLJATI PAPIRE
Kupio sam kamp kućicu prije tri mjeseca, nakon majčine smrti. Sestre i ja smo prodali stan i podijelili novac. Kupio sam i gumenjak jer sam strastveni ribolovac, a držim ga uz rijeku Dravu...
Priča nam to Vlado Bužanić (59), hrvatski branitelj iz Varaždina, koji živi na parkiralištu u Ludbreškoj ulici. Nakon smrti roditelja mislio je da će naslijediti spomenuti stan jer je brinuo o roditeljima, no kako se to nije dogodilo, radije živi, kaže, gdje god poželi, nego zatvoren u četiri zida.
- S kamperom mogu promijeniti mjesto kad god želim. Mogu otići u planine, rijeke ili na more, zato mi je to mnogo
POKRETNI DOM bolje od stana. Puno bolje se osjećam u svojem kamperu nego što bih se osjećao u stanu - kaže nam Vlado. Jedan je od osnivača 1. gardijske brigade Tigrovi te je do oslobođenja bio na bojištu. Sve je to ostavilo traga na zdravlju pa je Vlado danas teški dijabetičar koji pet puta dnevno mora uzimati inzulin i razne lijekove te je obolio i od PTSP-a. Ima, kaže, lijepu mirovinu i čin časničkog namjesnika, no većina primanja odlazi mu što na njegov, a što na kredite drugih ljudi. Kao ratni umirovljenik i 30-postotni invalid ima pravo i na vojni stan, no zbog lošeg zdravlja nije u stanju ni potrebne papire prikupiti. Kamp kućica mu je, kaže praktična, jer je može parkirati i blizu liječnika.
Dijabetes
je uzeo maha pa se otežano kreće. Stanari ulice u kojoj Vlado živi na parkiralištu su podijeljena mišljenja o njegovu životnom stilu. Jedni negoduju, a drugi kažu da nemaju ništa protiv jer
Vlado nikome ne smeta. Jedna od susjeda kaže: “Nikoga ne uznemirava i ne pravi nered. Jedino me malo brine gdje obavlja nuždu”. Vlado kaže da ih to ne treba brinuti jer ima kemijski zahod u
kućici.