ZOVU ME MINI STIPE MIOCIC
BRAVO, SNEKI VATROGASKINJA SNJEŽANA PRGOMET (25) OSVOJILA JE SVJETSKU BRONCU U KICKBOXINGU
I Stipe Miočić je izgubio od Cormiera pa se vratio jači, nema stajanja. Ovaj put sam osvojila svjetsku broncu, ali to je tek početak, kaže Snježana Prgomet, članica ŠDBV-a Dalmatino, osvajačica medalje u low kicku do 48 kilograma.
Priča o simpatičnoj Šibenčanki slična je onoj Stipe Miočića. - Zovu me ‘mini Stipe’. On mi je veliki idol, gledala sam sve njegove mečeve i želja mi je upoznati ga - kaže Snježana, koja se kickboxingom počela baviti prije četiri godine. - Mislila sam da je dosta kasno jer sam imala 21 godinu. Ma počela sam prije osam godina, ali mi se nije svidjelo i brzo sam odustala, već nakon mjesec dana. Ali sam htjela dokazati sebi da mogu, jer ne mogu podnijeti da mi nešto ne ide, i tako sam se vratila - priča nam Snježana.
I dok Stipe gasi požare i spašava ljude u Clevelandu, Snježanino područje je Šibensko-kninska županija.
IMA FAKULTETSKU DIPLOMU
- Vatrogaskinja sam u DVD-u Šibenik, radim tamo četiri mjeseca, jako mi je zanimljivo, sva se dajem u gašenje požara. Posla u Dalmaciji uvijek ima, stalno nešto gori. Volim taj posao, pun je adrenalina. Poseban je osjećaj kad imamo intervenciju, kad znamo da idemo gasiti požar. Obitelji nije baš lako kad znaju da je kći u žarištu opasnosti. - Strah ih je. Kad čuju sirene, uvijek se pitaju jesam li ja u kamionu, idem li na intervenciju gašenja požara. Pitaju me kako to da uvijek odaberem nešto teško, kad sam fakultetski obrazovana. Završila sam fakultet Prometnih znanosti, ali nema posla u struci. No uživam u napetim i zanimljivim poslovima, a nema napetijeg od gašenja požara i kickboxinga - kaže kroz smijeh Snježana. Naravno, vrlo teško joj je uskladiti posao i treninge.
- Imam dva treninga dnevno i dan mi je prekratak. Moram posebno paziti na prehranu pa znam kuhati i napraviti ručak dan ranije te ga ponijeti na posao. Može se dogoditi da me dignu na intervencije, a nemam obrok. E, to je onda problem.
TRENIRA KAO U FILMU ‘ROCKY’
Stipe Miočić se kao vatrogasac našao u situacijama da je spašavao mačke po krošnjama. - Znam, ali nemam takva iskustva. Kod nas su uvijek šumski požari, znate kako je ljeti u Dalmaciji, nažalost, požara ne nedostaje. Je li me strah? Ma nije, u tim situacijama me ponese adrenalin. Naravno, treba biti oprezan, ali ekipa s posla je odlična i baš uživam. I obitelj je to tako prihvatila, vidjeli su da uživam u tome što radim, a čovjek uvijek treba raditi ono što voli i u čemu uživa. Snježanin uspjeh tim je veći jer joj je ovo tek drugo natjecanje. - Ma, odmah sam prevrtjela meč u glavi. Nedostajalo mi je jako malo za finale, baš malo. Vidjela sam situaciju na početku treće runde, da nisam tad primila udarac, da sam blokirala, sad bih bila u finalu i borila se za zlato. Na kraju su me dva boda stajala finala. Ali sljedeće godine idem na zlato, takva sam - kaže Snježana, koja se za SP pripremala, onako, “rockyjevski” - vukla je kamionske gume. Djevojka iz grada Dražena Petrovića ima draženovsku volju za uspjehom. A kad je tako, onda možete biti sigurni da je zlato zajamčeno...