PLENKOVIĆ SE BORI ZA VLASTITI OPSTANAK I USPROTIVIO SE MRŽNJI

Mržnja je napokon postala državni problem broj jedan. Ali ne mržnja uperena protiv manjina, protiv novinara i medija, protiv oporbenjaka i kritičara režima, ne mržnja na fasadama, u parlamentu, na oltaru, na društvenim mrežama... Problem je postala mržnja na HDZ-ovim Whatsapp grupama. Problem je postala mržnja uperena protiv predsjednika HDZ-a. Andrej Plenković i njegovi kolege iz vrha HDZ-a danima vrište o mržnji koja se manifestirala u zatvorenim grupama u kojima HDZ-ovci kritiziraju aktualno vodstvo, govori se o tome kako se “govor mržnje neće tolerirati”, osuđuje se “najprimitivniji govor mržnje”... Onaj govor kojemu su izloženi predsjednik i vrh HDZ-a. I to od strane samih HDZ-ovaca. To je sad postala najvažnija tema u državi. Tema o kojoj HDZ-ovci danima već govore. Tema koja dominira medijima. To je tema koja je zasjenila čak i predstavljanje programa HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović. Zašto je to sad tako važna tema? Zato što Plenković koristi priliku da se pod egidom borbe protiv mržnje obračuna s protivnicima u stranci. Nitko mu to neće zamjeriti i svatko će ga u tome podržati, jer plemenita je njegova želja da stane na kraj govoru mržnje. Ali samo u HDZ-u. Nažalost, Plenković se ne bori tako odlučno protiv govora mržnje uperenog protiv onih koji nisu HDZ-ovci ili barem ne pripadaju vrhuški HDZ-a. Primjerice, nije tako odlučno i žestoko ustao protiv HDZ-ove vijećnice u Rijeci koja je nedavno prebrojavala “vrbe za Srbe”. To se riješilo u tišini. Ona je dala ostavku i život ide dalje. Zašto se onda ovi HDZ-ovi obračuni na zatvorenim Whatsapp grupama dižu na razinu nacionalnog problema? Čak i kad je koalicijski partner Milorad Pupovac bio izložen napadima, Plenković se nije ovako odlučno usprotivio govoru mržnje. A sad, bori se protiv govora mržnje kao da je to jedino što mora učiniti u životu. Zato što zna da se bori za vlastiti opstanak.

GOVOR MRŽNJE PLENKOVIĆA NIJE TOLIKO SMETAO DOK JE BIO USMJEREN PREMA DRUGIMA