OD RIJEKE DO RIJEKE

NA RUJEVICI POSTAO IZBORNIK Cicu Kranjčara na izborničku je klupu gurnuo Wayne Rooney, Bilića Harry Kewell, a Dalića - Pyry Soiri. Dalić je 25 mjeseci kasnije na Rujevici u sličnoj situaciji kao Čačić

Gledao sam tu utakmicu kod kuće na TV-u. I svim srcem navijao za Hrvatsku, baš sam bio tužan kad nije uspjela.

Tako je Zlatko Dalić proživljavao najvažniji dan u svojoj karijeri. A tugu su ubrzo zamijenili uzbuđenje, ushit te neizreciva radost i ponos. Uvečer tog 6. listopada 2017. počeli su telefonski pozivi, HNS je na brzinu smijenio Antu Čačića i ustoličio Zlatka Dalića.

Točno 771 dan nakon šokantnog remija Hrvatske i Finske i pada Ante Čačića, Dalić će se na istoj Rujevici naći u sličnoj situaciji. Rezultatski, jer po statusu u nogometnoj javnosti nikad nisu bili ni približno jednaki, siroti Čačić unatoč odličnim i atraktivnim igrama “vatrenih” pod njim nikad se nije uspio riješiti stigme Mamićeva čovjeka. I činjenica da je u trenutku preuzimanja Hrvatske imao CV višestruko jači od Kranjčara, Bilića, Štimca i Kovača kad su je preuzeli, nije mu pomogla. Rezultatski, dakle, Hrvatsku je tad pobjeda vodila na SP, sad joj treba bod. Popravnog ima, ali je vrlo zahtjevan: tad Ukrajina pa playoff, sad playoff Lige nacija, gdje bi nas mogli čekati Švicarska i Island.

DANAS JE U ESBJERGU

Rujevicu je prije 25 mjeseci ispunilo 7578 gledatelja, u atmosferi koja i nije bila ludo poticajna Mandžukić je načeo goste, ali je u 90. minuti Pyry Soiri zabio za 1-1. Bile su mu 23 godine, igrao je za bjeloruski Soligorsk (nakon što je valjda prerastao domaću ligu igrama za Kotku, MYPA-u i VPS-u), ušao je na teren deset minuta ranije i nije mogao ni sanjati da će ispisati hrvatsku nogometnu povijest. Taj je Finac namibijskog podrijetla te večeri na Rujevici debitirao za reprezentaciju, a potom je otišao u Admiru i Esbjerg (ove sezone dva gola u 19 nastupa) te za reprezentaciju zabio još četiri gola u 19 utakmica: Estoniji, Malti, Grčkoj i Armeniji. Eto, Joziću je klupu “vatrenih” pod rit gurnuo Škot Kevin Gallacher (srušio Ćiru), Bariću Ekvadorac Edison Mendez na SP-u, Kranjčaru Wayne Rooney na Euru, Biliću Harry Kewell na SP-u, Štimcu Jesus Navas na Euru, Kovaču Škot Robert Snodgrass, Čačiću Norvežanin Jo Inge Berget, a Daliću - Pyry Soiri.

- Hrvatska se reprezentacija ne odbija, bez obzira na to kako loš trenutak bio. Neću nikakav ugovor, ako izborimo SP, onda ćemo pričati o ugovoru. A igrače sam upoznao na aerodromu uoči puta u Kijev - govorio je Dalić, koji je osam i pol mjeseci bio bez posla. Realno, nije uživao veliku vjeru, ni on ni momčad. Više ga je ljudi vidjelo kao čovjeka koji će zakucati do kraja u nepovrat jednu veliku generaciju koja nije napravila ništa nego da će doći do finala SP-a. Rijeka, Dinamo Tirana, Slaven Belupo, Faisaly, Al-Hilal, Al-Ain, nije baš uvjerljivo, zar ne? Da, dopirale su do nas priče koliko je to velika stvar, azijski Real Madrid, finale azijske Lige prvaka, blabla... Ali kako će iz Faisalyja i Aina voditi Luku, Raketu, Mandžu...?! Kao Čačić tad, ni Dalić sad na Rujevici neće imati neke udarne adute, izostanak Rakitića, Lovrena, Vide i Kramarića velik je hendikep. A ruku na srce, Slovačka je jača nego Finska.

SAMO TRI IGRAČA OSTALA

Iz te utakmice od prije samo dvije godine u sastavu su danas tek Brozović, Modrić i Perišić, a u kadru Rog i Pašalić, koji su tad ušli s klupe. A čeka li i sad kod kuće pred TV-om neki drugi trener izbornikov kiks na Rujevici? E, nek’ se strpi još koji mjesec, godinu... Jer Dalić je zaslužio biti izbornik koliko god dugo on to želi. Pa ako je izvukao “ono” protiv Ukrajine i Grčke i odveo nas u Rusiju, što mu je ova Slovačka...