RAST VOJNOG PRORAČUNA NIJE BACANJE NOVCA, TO JE INVESTICIJA ZA BUDUĆNOST

2019. HRVATSKA ĆE ZAVRŠITI S OBRAMBENIM PRORAČUNOM OD 647 MILIJUNA EURA, ŠTO JE 230 MILIJUNA MANJE OD SRBIJE

Upućeni i ugledni hrvatski portal za pitanja obrane i nacionalne sigurnosti, Obris, objavio je u seriji tekstova usporedne podatke o izdacima za obranu Hrvatske i Srbije. Ne izgleda dobro. Prema podacima koje je prezentirao Obris, Hrvatska je 2015. godine alocirala 555 milijuna eura za obranu, Srbija 459. Dvije godine kasnije, 2017., Hrvatska troši 591 milijun eura, a Srbija 559. Već 2018. godine padamo na 587 milijuna eura, Srbija raste na 725 milijuna. Ovu 2019. godinu Hrvatska će završiti s obrambenim proračunom od 647 milijuna eura, što je 230 milijuna eura manje od Srbije, koja je na vojsku, u ovoj godini, potrošila 877 milijuna eura. OK, Srbija ima više vojnika, veći broj vojarni, ukratko - veći pogon za održavanje, koji u konačnici guta više novca iz državnog proračuna, a opet ne jamči nikakvu vojnu superiornost. No ono što poziva na oprez su sredstva koja Srbi potroše na opremanje i modernizaciju vojske. Sjećam se razgovora s jednim bivšim hrvatskim ministrom obrane od prije nekoliko godina. “Znaš, od Srba nema ništa dok troše više od 70 posto proračuna na plaće”, kazao mi je. Bio je u pravu. Tad. Sad se stanje dramatično mijenja jer je Vučićev vojni proračun u zadnje četiri godine narastao za golemih 90 posto. A hrvatski vojni proračun za 17,5 posto. Sve strateške procjene kazuju da moramo brzo popuniti (čitaj: platiti) sposobnosti kojih nemamo, poput borbene eskadrile, oklopno-mehaniziranih postrojbi i dodatnih pomorskih kapaciteta. Nisu to nikakve ratne igre, to je nužnost u novom svijetu, gdje se dogodi da velike, moćne države ostavljaju svoje saveznike na cjedilu.