U SLOVENIJI JE POKRENULA TELEFON ZA POMOĆ U KRIZI
Njezin suprug je “otišao na drugu stranu” prije deset godina. S njim ima šestero djece, dva sina i četiri kćeri, na koje je jako ponosna. Jedan joj sin živi u Berlinu, drugi u Celju, dok je jedna kći u Norveškoj, druga u karmelićanskom samostanu u Đakovačkoj Breznici, treća na Rabu, a četvrta s njom živi u Celju. Ima i petero unučadi.
- Hrvatska nam je ipak ostala prva domovina. Nekako sam imala kroz sve ove godine osjećaj da spajam te dvije zemlje - mislim da je dobro graditi mostove, a to je posebna privilegija koju sam imala u životu, toliko veza je stvoreno između prijatelja, između studenata... nastavlja Cvijeta. Kao psihijatrica, nakon rada u psihijatrijskim bolnicama u Hrvatskoj i Sloveniji, ljudima je potporu pružala i u vlastitoj ambulanti za pomoć u krizi u Celju.
EDUCIRA SE CIJELI ŽIVOT
- Još pomažem kao psihijatar ljudima u krizi u okviru Zavoda za zdravstveno varstvo u Celju. Prije 33 godine osnovala sam prvi telefon za pomoć ljudima u krizi u Sloveniji, koji je radio izvan zdravstvenih ustanova, a 1994. godine potaknula sam osnivanje slovenskoga Saveza za telefonsku pomoć u krizi, gdje sam bila dugogodišnja predsjednica - pripovijeda nam uvijek smirena Cvijeta. Prije odlaska u mirovinu odradila je postspecijalistički studij logopedije Viktora Frankla kod dr. Elizabeth Lucas u Beču. S edukacijama u Sloveniji
započela je 2010., a u Hrvatskoj 2011. godine.
- Imam dojam da se na studij javljaju ljudi koji žele pomoći sebi ili drugima pa u svoje sredine prenose optimističnu poruku - da život u svim okolnostima ima smisla. Smatram da smo odgovorni i pozvani da budemo sustvoritelji svijeta u kojemu živimo - kaže nam.
PRAVAC U SLUŽBI ČOVJEKA
Logoterapija je, nastavlja, psihoterapijski pravac i u sebi sadrži elemente duhovnog pokušavajući pomoći čovjeku da otkrije “kakvog smisla imaju njegov život, odnosi i poziv”. Pitanje je ključno da možemo ići dalje, tek tad počinje naše iscjeljenje, kaže ova ugledna liječnica.
I novac, i ugled, i moć, ako se gubi smisao, mogu nas dovesti do granice samoubojstva. Na upit je li i ona pronašla svoj smisao, kaže kako se posljednjih godina transformirala od liječnika do učitelja - i tako želi prenositi to znanje dalje.
Kaže, ima životne zadaće koje mora ispuniti jer - tko bi ih ispunio umjesto nje.
- Zahvalna sam svim pacijentima koji su mi dali priliku da im u životu budem od koristi, da napravim za njih nešto dobro. Taj osjećaj da sam im potrebna, da me trebaju, da su mi zahvalni i da me vole ulijevao mi je nepresušni osjećaj ispunjenosti, korisnosti i smisla mojeg vlastitog života - kaže psihijatrica. Logoterapija u čovjeku traži dobro, nešto na što se čovjek može osloniti. Primjerice, ako se čovjek bori s ovisnošću i nije sposoban apstinirati, a ima, primjerice, talent za slikanje, dok slika on će zaboraviti da treba alkohol. Koncentracija se tako usmjerava na nešto drugo. - Nekad se u jednom razgovoru može doći do zaključka što je smisao nečijeg života, dok ih je nekad potrebno više. Nekad se kroz iskustvo vlastite nesreće dolazi do novih spoznaja, zato i patnja nekad ima svoj smisao - kaže.
RADOM ‘OSVIJETLILA PUT’
Istraživanje za doktorski rad pod nazivom “Utjecaj logopedagoške edukacije učitelja na doživljaj profesionalnog identiteta, zadovoljstva pozivom i smisla poziva, te na doživljaj zadovoljstva životom i smisla života” odradila je u šest osnovnih škola u Zagrebu pa nam kaže kako je 99 posto učitelja zaključilo da im je logoterapija pomogla “osvijetliti” njihov životni put.
DUH NEGDJE POSTOJI
- Logoterapija vraća čovjeku njegovo dostojanstvo. To je izrazito bitno u radu s traumatiziranim i depresivnim ljudima. Taj duhovni element koji nas razlikuje od životinja dobili smo od Stvoritelja u trenutku začeća. Svi smo rođeni njegovom voljom, pa ako znamo da nam je on dao život, znat ćemo i da ‘vrijedimo’. Puno sam radila sa ženama koje su napravile abortus i koje su se kasnije teško nosile s time da su uzele djetetu šansu da proživi život na zemlji. Nikako si to nisu mogle oprostiti. Ali osoba kao takva ne može se uništiti, ona, jednom stvorena, živi i dalje. Dakle, to dijete negdje postoji, njegov duh negdje postoji. Predočujem im tad da je ono sad u nekom drugom obliku, primjerice anđela koji je gleda i ne želi da si ona zbog toga uništi život, nego želi da učini puno dobrih djela - zaključuje ova otmjena dama.