SPIELBERG MU JE LJUBIO BROJ I REKAO DA CE BITI PRODUCENT
Teška srca primio sam vijest o Brankovoj smrti. Moje su misli s njegovom obitelji i prijateljima, započeo je svoj oproštaj, a prenio časopis Variety, od našega najvećeg producenta Steven Spielberg (72) i nastavio:
- Kad smo se prvi put upoznali kako bismo razgovarali o ‘Schindlerovoj listi’, on je inzistirao da njegove zasluge za film nisu važne. U tom je trenutku zasukao rukav i pokazao mi tetovirani broj iz Auschwitza. Ostao sam bez riječi. Iz toga vrlo intimnog trenutka rodilo se naše divno prijateljstvo, koje je trajalo gotovo tri desetljeća.
Preživio je horor holokausta, njegovo osobno putovanje zapravo je trijumf nade i odlučnosti. Jako će nam nedostajati.
DESET GODINA ČEKAO NA FILM
Deset je godina Spielberg čekao da snimi film o holokaustu. Desetljeće prije “Schindlerove liste”, te 1983., shvatio je da nije dovoljno zreo da s 37 godina pretoči takvo stradanje i gnjusan zločin na veliko platno. I vrijedilo je čekanja. U međuvremenu producentski posao odbio je Roman Polanski (86), koji nije bio spreman sudjelovati u snimanju jer je i sam preživio strahote. A Branko Lustig, koji je živio da bi preživio kao dijete u logoru, nakon toga je živio da se sve “ne zaboravi”. Bio je spreman ispričati svoju priču da se više nikad ne ponovi. Prvi put Lustig je otišao u Ameriku bez supruge i kćeri, no brzo se vratio u Europu. Drugi put u SAD je otputovao s obitelji i tad se prvi put, krajem osamdesetih, odlučio javiti Spielbergu.
- Došao sam u njegov ured, predstavio se, ali uspio sam doći samo do njegove tajnice Ketty Kennedy, koja mi je rekla neka ostavim broj telefona pa će mi se javiti ako me budu trebali prisjetio se Lustig svojedobno za Gloriju. Javili su mu se tek nakon dvije godine. U to vrijeme, 1992., radio je na filmu “Intruders” o “malim zelenima”.