Gdje je 365 ljudi nestalih u Vukovaru 1991.?
SPECIJAL: SVI VUKOVARCI KOJE JOŠ UVIJEK TRAŽE. POMOZIMO DA IH NAĐU
Punih 28 godina živim dva usporedna života. Jedan je onaj normalan, kad odlazim među ljude, radim, kupujem, pričam... A drugi je onaj koji živim u mislima i razgovoru sa svojim djetetom. Tijekom dana bezbroj se puta sjetim života prije rata. Jako mi nedostaje moje dijete i jako mi je teško živjeti sa spoznajom da ga nema. Puno puta uhvati me velika čežnja da ga vidim, zagrlim, poljubim... A sve manje nade imam da ću ga ikad i pronaći.
Uvijek se pitam, ako i pronađem njegove kosti, gdje su njegova kosa, njegove oči, srce, njegove ruke... Ne sjećam se kad sam prospavala cijelu noć. Imam osjećaj da sam stalno u mislima s njim.
A onda ga nekad sanjam. Pa kad se ujutro probudim, mrzim samu sebe što sam se probudila, jer je taj san prestao, tiho i kroz suze ispričala nam je lani Marija Šestan (72), Vukovarka s vinkovačkom adresom, koja već 26 godina traži sina Tomislava Šestana. Bio je vukovarski branitelj i nestao je nakon pada grada. Imao je samo 21 godinu.
- Tražim ga dulje nego što je on uopće živio - nemoćno je slegla ramenima i preplavljena silnom tugom pogledala u sinovu fotografiju.
Kao što s tugom iz dana u dan gleda i sinovljeve vršnjake, njihove obitelji, djecu... Pa se pita kakav bi život imao njezin sin da je ostao živ.
Kao i Marijin, životi obitelji 365 žrtava hrvatskih branitelja i civila nestalih na širem vukovarskom području tijekom obrane grada, prožeti su tugom, patnjom, uspomenama i sjećanjima. Dan uoči obljetnice pada Vukovara, iz pijeteta prema njima i njihovim obiteljima, na sljedećim stranicama donosimo njihove fotografije, imena i prezimena. Ustupili su nam ih Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i Vukovarske majke. Izvukli su ih iz albuma koje s posebnom pažnjom čuvaju već više od četvrt stoljeća. Nažalost, slike nekih od njih više ne postoje. Kao i njihove sudbine, uništene su tijekom razaranja Grada heroja. Članovi njihovih obitelji ustrajno ih traže, za njima tuguju i pate u tišini svojih domova.
Već 28 godina rastrgani su između razuma i osjećaja, znaju da se njihovi najmiliji neće vratiti, a ipak se ne prestaju nadati. Redakcija 24sata već tri godine priča njihove priče. Ustrajnim objavama ispovijesti slomljenih majki, očeva, kampanjama i apelima pokušavamo pridonijeti rješavanju pitanja nestalih u Domovinskom ratu.