‘LUŽNICA JE MJESTO TIŠINE, SMIRENJA I RADOSTI, A UPRAVO JE TO ONO ŠTO ŽELIMO DARIVATI‘

Budući da smo koristile razne oblike obnovljivih izvora energije i štitile okoliš od zagađivanja, stekle smo status povlaštenog proizvođača struje. To znači da država od nas otkupljuje struju po višoj cijeni, dok je mi od HEP-a kupujemo po nižoj cijeni. Tako se stvorila razlika koju ljeti itekako osjetimo, kaže i dodaje da u tom periodu od države tijekom ljeta zarade i do 16.000 kuna na mjesec. Trenutačno traže donatore koji bi im pomogli oko postavljanja sunčanih elektrana za proizvodnju vlastite struje kako bi dodatno smanjile troškove. Izdatak je to od oko 400.000 kuna, koji bi se kroz više godina sam isplatio. U Lužnici sad živi 13 sestara, a prosjek godina je iznad 50. Stvaraju lužničke suvenire, poput nadaleko poznatog lužničkog čaja.

LUŽNIČKI SUVENIRI

- Riječ je o mješavini ljekovitih trava. Sastoji se od 23 vrste bilja, no receptura je naša mala tajna. Čaj je izvrstan za smirenje. Pojedine biljke uzgajamo na našem imanju te ih same sušimo, dok druge naručujemo iz ostalih krajeva Hrvatske - kaže sestra Vinka Kutleša (56), inače odgojiteljica. - Čaj pijemo i mi sestre u Lužnici, no rado ga kupuju i koriste naši brojni gosti. Ponekad ga uopće nemamo jer sve rasprodamo - ističe sestra Mira Šašo (57), koja je glavna kuharica u dvorcu. Većinu namirnica kupuju, ali ne i tjesteninu. Nju izrađuje sestra Renata Babić, po struci medicinska sestra koja je sad u mirovini. - Tijesto izrađujemo od oštrog brašna, krupice durum pšenice i jaja. To su jedini sastojci. Nema konzervansa ni drugih dodataka, osim ako je riječ o tijestu kojemu dodajemo povrće. Tad radimo tjesteninu od vrganja, peršina, pira i drugih sastojaka. Imamo aparat tako da samo ubacimo sastojke, a on ih izmiješa i protisne kroz modlice.

Kaže kako se tjestenina suši na svježem zraku od tri do pet dana, a potom je pakira u ambalažu za prodaju. U istoj prostoriji nalazi se i peć za pečenje kruha s kojom su pokrenule pekarnicu, no taj san je brzo splasnuo. – Nepažnjom pekara, kojemu smo na jedno vrijeme iznajmile pekaru, peć je eksplodirala prije tri godine. Sve ovo vrijeme skupljamo novac za popravak. Kad je popravimo, moći ćemo opet peći kruh, slastice i peciva te eventualno po narudžbi. Povrće za kuhinju pristiže iz samostanskog plastenika.

- Imamo puno zemlje oko dvorca i odlučile smo je kvalitetno iskoristiti. Dio je za sijanje pira i kukuruza, dio voćnjak, a na više od 1600 četvornih metara imamo i plastenike - kaže. - Imamo salate, matovilca, rikole, luka, češnjaka, a bit će i krastavaca, rajčice, paprike, ma sve što može rasti u plasteniku. Sva proizvodnja je ekološka i ne koristimo nikakve kemikalije, tako da je najveći problem ratovanje s puževima - govori Milan Plavša (57), domar Marijina dvora.

RADE ORAHOVAC, MELEM...

- Ja sam vam 30 godina radio u Zagrebu kao postolar. Imao sam svoju radnju, no onda je propala. Tražio sam posao i našao ga ovdje kod sestara. Otkriva kako se, osim povrćem, na imanju bavi i grlicama. Kako su se sestre u Lužnici brinule za 11 grlica, za njih je sagradio poseban grličnjak kako bi uživale na otvorenom. Sestre nude i lužničku travaricu, liker od ruža i orahovac, kao i razne ljekovite kreme i meleme, koje same proizvode od ljekovitog bilja. Ipak, snaga ovoga centra je u duhovnoj energiji kao osnovnom pokretaču koji motivira sestre na rad i djelovanje, a posjetitelje na ponovne dolaske.

- Lužnica je veliki projekt koji ima bezbroj mogućnosti, potrebna je samo vizija. Lužnica može jako puno dati u kulturi, obrazovanju, odgoju, ljubavi prema domovini, vjeri i baštini. Kroz godinu ovim dvorcem i perivojem prođe više od 2000 posjetitelja, a programi koje nudimo dobar su temelj za dodatno proširenje djelatnosti

- zaključile su.