TUĐMAN JE VOLIO TELE A TADIJANOVIĆ MOZAK 95 GODINA GABREKA
Dobro da ste došli, sad imate ekskluzivu. Saznali smo prije nekoliko dana da je Krčma Gabreku stara 95 godina, a ne 90, uzbuđeno nas je dočekao Mirko Šintić, voditelj Krčme Gabreku 1929. u Samoboru.
Ponosno nam pokazuje fotokopiranu stranicu tadašnjih novina na kojoj u desnom donjem kutu Gabrijel Medved zvani Gabrek “svim gostima i mušterijama želi sretnu Novu godinu - 1925.”. - Vidite, živjeli smo u zabludi sve ove godine. Nedavno smo službeno proslavili 90 godina, ali očito ćemo morati organizirati još jedno slavlje - smije se Šintić. U poslu mu pomažu kći Anamarija, dok je Marija, od milja zvana Maja, za koju se oženio početkom osamdesetih, praunuka Alojzije i Gabrijela, zadužena za kuhinju.
Pored gostione bile su jasle i pojilište, u kojima su putnici ostavljali svoju stoku ili konje. Kad bi gost naručio litru vina, konju bi se nosio metar sijena i hamper vode, govori Mirko. Proslavili su se u svega nekoliko godina, a purgerske obitelji na nedjeljni ručak dolazile su kočijama, a poslije Samoborčekom. Zlatno doba ovog nadaleko poznatog lokala bilo je prije Drugo svjetskog rata. Tad je bilo i najviše posla. Kultni restoran i danas je prepoznatljiv zbog domaćih sastojaka i tradicionalnih jela koja se već petu generaciju prenose usmeno, a čijih dvanaest receptura datira od osnutka - špek filekima, čvarcima, "dinstanim" jetricama u vinskom umaku, punjenim telećim prsima, telećem pečenju, češnjovkama, krvavicama, pečenici, pohanom mozgu s vrganjima, a odnedavno i vepru u umaku od brusnica te bifteku u kupinovu vinu.
DOMAĆE JE DOMAĆE
- Tijekom godina mijenjali smo nazive pa smo bili gostiona, krčma, svratište i restoran, ali onda smo se vratili izvornom nazivu krčma, po kojem su nas svi znali - kaže nam Mirko. Pri pripremi jela uvijek se inzistiralo na izvornoj hrani sa seoskih gospodarstava, uglavnom u okolici Samobora. Geslo “Domaće ponuđeno, po domaći spravleno” najbolje opisuje ponudu na jelovniku. - Bitna nam je domaća atmosfera, pa juhe poslužujemo u velikim zdjelama, tako da si ljudi mogu grabiti pa imaju osjećaj kao da jedu kod kuće - kaže. Neki će rado doći i na palačinke kojih u ponudi imaju 45 vrsta. Tu se gostila krema društva od akademika, umjetnika, pa do znanstvenika i estradnjaka. Samo neki od njih, koje su nam ljubazni domaćini uspjeli na brzinu nabrojiti, su: Ivan Meštrović, Miroslav Krleža, Dragutin Tadijanović, Edo Murtić, Stipe Mesić, Ćiro Blažević, Špiro Guberina, Oliver Dragojević... - Glavni tajnik UN-a Yasushi Akashi dolazio je godinu dana, dvaput tjedno, i jeo je enormno puno iako je nizak i sitan. Davio se u juhi od gljiva i kobasicama. Američki veleposlanik Peter Galbraith obožavao je krvavice, a kad ih je njegova žena, Šveđanka, vidjela na tanjuru, pobjegla je za drugi stol. Tadijanović je pak jeo špek fileke, pohani mozak i palačinke sa sirom u wine šatou - priča Mirko.
JUHA ZA ZHA ZHU GABOR
Ispod staroga grada Samobora često su se postavljali filmski setovi pa je veći dio filmskih ekipa dolazio Gabreku.
- Zha Zha Gabor je jela danima juhu iz vrećice za koju smo joj morali nositi kipuću vodu. Onda joj je jedan dan pokojni Gabrek donio našu domaću juhu i preporodila se. Poslije se navukla i na čvarke - smije se Mirko. Ljiljana Bohanec, glumica iz “Tko pjeva zlo ne misli”, bila je vinska kraljica, a dolazili su i Zijad Sokolović, Rade Šerbedžija, Fabijan Šovagović, Relja Bašić, Miki Manojlović...
- Ovo nije samo krčma, organiziramo sve - rastave, sastave, karmine... To je kroz godine bilo i kulturno-umjetničko društvo, a pjevali su nam Stavros, Gazde, Dukati... - prisjeća se Mirko. Danas im sve više dolaze stranci, i više nego Samoborčani...