PREDSJEDNIČKI IZBORI 2020.
Slične izraze, ali u proširenom izdanju, koristio je i godinu ranije, 21. studenoga 1996., kad se vratio iz SAD-a, gdje mu je dijagnosticiran rak. Tuđman je tad u Zračnoj luci Pleso komentirao prosvjed 100.000 Zagrepčana koji su prosvjedovali protiv toga što Radiju 101 nisu dali koncesiju. Tuđman je prosvjednicima žestoko zaprijetio: “Nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj… Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima. (...)
KAKO BI IH ZVAO TUĐMAN?
Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija”. Zanimljivo bi bilo vidjeti i čuti kako bi, da je živ, Tuđman procijenio današnje kandidate za Pantovčak. Nije teško pretpostaviti da bi se svi našli na listi njegovih najžešćih uvreda. Milanovića bi sigurno nazvao političkim diletantom. Bivši premijer u nekim elementima svog političkog izraza čak i podsjeća na Tuđmana, imao je i slične verbalne eskapade, a takvi su Tuđmana najviše i iritirali. Njegov Zagorec Nedjeljko Babić bi, jasno, bio jalnuški diletant. Jalnušima ionako Zagorci nazivaju svoje zemljake koji su silno zavidni onima do čije razine sami ne mogu doći. Škoro bi za njega vjerojatno bio bezglavi smušenjak, barem na temelju sučeljavanja, u kojem i nije djelovao odveć suvislo. Ljevičarka Katarina Peović na sučeljavanju je pomirljivo govorila o hrvatskom odnosu prema Srbiji, pa bi ona za Tuđmana, vjerojatno, bila tek “jugokomunistički ostatak”, a nije isključeno da bi uvažavao gerilsku polit-komediju Darija Juričana, pa bi ga nazvao mutikašom.
SMUTLJIVCI I PRODANE DUŠE
Ivan Pernar se svojom vanjskopolitičkom kombinatorikom prema Moskvi i NATO-u uklapa u profil prodanih duša, onih koji se nude i “prodaju za Judine škude te “kao što se i sami hvale” “dobivaju dotacije iz svih centara svijeta”. Dalija Orešković mogla bi biti pravi “zeleni vrag”, imala je nekoć i institucionalnu ulogu da hrvatski politički okoliš čisti od korupcije, ali i dalje u vlasti prevladavaju tamne boje sukoba interesa, umjesto svježeg zelenila poštenja.
KOLINDA - OBMANJIVAČ
Žuti je vrag HSLS-ov kandidat Dejan Kovač. Mislio je i tada Tuđman na istu stranku koja se dičila žutom bojom liberalizma. Crnilom prijeti Kolakušić, mnogi u njegovim istupima vide ljubav prema mraku diktature, totalitarizma i apsolutne vlasti, koju si želi prigrabiti i biranjem ustavnih sudaca. Đapić nije voljeni mu poglavnik, ali za Tuđmana on bi bio - bezglavnik. Kolinda Grabar-Kitarović se znala požaliti da je kao djevojčica “sanjala demokraciju”, ponekad se čini da je cijelo svoje djetinjstvo provela razmišljajući o demokratskom društvu budućnosti, gdje će moći uživati u obilju jogurta, pa bi joj se tuđmanovski lako mogla nadjenuti titula “pseudodemokratskog obmanjivača”...