UVIJEK JE VOLJELA BITI PRED PUBLIKOM
ZALJUBLJENA U ZNANJE Prvi susjedi s Grobnika kažu da je Kolinda Grabar Kitarović od malih nogu voljela čitati, a rado se odmarala na slapu Rječine
Kad bi ona stala na pozornicu recitirati, Bože moj, kako je to lijepo zvučalo! Bila je samouvjerena, odlučna, glasna, ma divota... I danas je Kolinda takva, lijepa je, pametna i - naša!
Tako aktualnu predsjednicu države opisuje njezin prvi susjed u mjestu Lubarska na Grobniku, gdje je Kolinda Grabar Kitarović odrasla. Ne želi pred kameru niti da mu spominjemo ime, kao ni nitko drugi ovdje, makar su za predsjednicu puni hvale. Lubarska je malo mjesto, prema zadnjem popisu stanovništva ima tek 114 duša, nema tu više ni mesnice Kolindina oca Branka, nema ni jedne trgovine, pa čak niti kafića.
- A da vidite kako je živo bilo prije! Svega je bilo, zabave, druženja, djece - priča susjed. Sad, kaže, ima najviše ljubomore, jala. Kolinda je na izborima 2014., ogorčen je, u Lubarskoj pobijedila Ivu Josipovića sa samo tri glasa više. Nema nigdje takvog jala kao u Hrvatskoj, zbori susjed. Ali nigdje drugdje nema ni predsjednice kao što je Kolinda, kaže.
‘KAD BI ONA STALA NA POZORNICU RECITIRATI, BOŽE MOJ, KAKO JE TO LIJEPO ZVUČALO’, SVJEDOČI SUSJED IZ LUBARSKE, KOLINDINOG SELA
‘KOLINDA JE IŠLA U RAZRED S MOJOM SESTROM, I IAKO SU BILE PRIJATELJICE, ISTODOBNO SU SE NATJECALE KOJA ĆE BITI BOLJA U ŠKOLI, ODNOSNO KOJA ĆE VIŠE I BOLJE UČITI’
Kolinda Grabar rođena je u Rijeci 1968. kao prvo od dvoje djece Branka i Dubravke Grabar, koji su u Lubarskoj imali mesnicu. Kako pričaju mještani, ali i šire, u obližnjim Dražicama, bila je to najbolja mesnica u kraju. - Priča se da su u njoj meso kupovali čak i Slavica i Bernie Ecclestone kad bi dolazili u Slavičinu Rijeku - otkriva nam ekipa u lokalnom kafiću u Dražicama, nekoliko kilometara udaljenima od Lubarske. Tu su i trgovine, vrtić i škola, ambulanta, nekoliko kafića, razni obrti, unatoč kišnome danu, dosta je živo...
Iako u životopisu Kolinde Grabar Kitarović na službenoj predsjedničinoj stranici piše da je osnovnu školu završila u Rijeci, to nije tako - prva je četiri razreda išla u Jelenje, do kojih su joj trebala tri kilometra pješice, a onda, u više razrede, još dalje u Dražice, autobusom. - Igrali smo se po poljima, kopali zemunice, verali se po stablima, a znala sam napraviti i praćku te sam razbijala susjedima prozore. Odrastala sam s dečkima, čak sam dobro igrala nogomet. Bila su to predivna vremena, bar što se tiče sigurnosti za nas djecu - kazala je Kolinda u jednom od intervjua. Spominjala je i stari Gašparov mlin na Rječini u Martinovu Selu pored Lubarske, u koji je kao mala često odlazila. Taj ju je slap na Rječini, uz mlin, uspavljivao, govorila je.
PO BRAŠNO NA GAŠPAROV MLIN
- Ma da, Kolinda je ovamo k nama često dolazila po brašno! Kad je bila manja, ali i kasnije, kao srednjoškolka, vikendom bi došla - priča nam Vida Kukuljan (80), koja i dalje vodi 300 godina star Gašparov mlin u Martinovu Selu, naslijeđen od oca. Ovo je jedini “preživjeli” mlin na Rječini od njih 27, koliko ih je nekad bilo. Martinovo Selo je od Kolindine rodne kuće udaljeno samo nekoliko stotina metara, pa je ovamo mogla doći skakućući uz Rječinu, da bi onda sjela uz bučni slap i odmarala se, uspavljivala se. Ulazimo u mlin iz djetinjstva aktualne predsjednice. Zaštićeni je spomenik kulture i u njemu vrijeme kao da je stalo. Vitalna gospođa Vida poslužuje kupce, koji su došli po njeno kukuruzno i pšenično brašno. Na zidu pored ulaza mnogobrojne memorabilije - priznanja i zahvalnice, pa tako i od aktualne predsjednice države. Zahvaljuje na brašnu. Nikad, čini se, nije zaboravila mlin i komadić svoga djetinjstva ovdje proveden.
- I ja se nje jako dobro sjećam dok je bila dijete, naravno, makar su nam mnogi dolazilizaključuje gospođa Vida. U Lubarskoj kucamo na vrata predsjedničine rodne kuće, nitko se ne javlja. Škure su zatvorene, kao da nikog nema.
PROČITALA SVE KNJIGE U ŠKOLI
A jako dugo nema niti mesnice oca Branka u prizemlju kuće. - To vam je jedini grobnički mesar koji nije ulagao u kuće i vikendice, ili aute, nego u obrazovanje svoje djece - govori jedan od susjeda u Lubarskoj.
Zaključuje kako Kolinda sigurno nije jedina učenica koja je iz Hrvatske otišla školu završiti u Ameriku, “ali dok su se mnogi iz Amerike vraćali kao bedaci, Kolinda nije”, zaključuje susjed. Od njenih vršnjaka u Dražicama doznajemo da je Kolinda Grabar jako voljela knjigu.
- Išla je u razred s mojom sestrom, i iako su bile prijateljice, istovremeno su se natjecale koja će biti bolja u školi, odnosno koja će više i bolje
učiti - priča mještanin Dražica. A sama je Kolinda u intervjuima otkrila kako je pročitala sve knjige u školskoj knjižnici. Čitala je i noću, skrivećki, do tri, četiri sata. Nije mogla ostaviti knjigu pa je neispavana išla u školu. Ali je, zahvaljujući knjizi, usvojila hrvatski standardni jezik, kojim danas govori, a ne “po domaći”, kako se govori na Grobinšćini. Prolazila je s odličnim, najdraži su joj predmeti bili povijest i strani jezici.
- Da, govori drugačije od nas, kako joj drago. Ako ništa, lipa je, i naše je gore list! - kažu u Dražicama. Ipak, i dalje su ljuti zbog njene izjave o NK Rijeci, po kojoj je taj klub 80-ih bio “nekakav rezervni klub za Partizan i Crvenu zvezdu”.
- Ta joj nije trebala, stvarno nije, naravno da nas je pogodilo - ne zaboravljaju Grobničani lako što je “njihova” predsjednica izgovorila. Na pitanje ima li sad, uoči izbora, njihove glasove nitko u kafiću ne odgovara baš zdušno.
- Znate ča, nama je svejedno. Sabor i Vlada mogu puno, predsjednik ne. Iako je ona sad na Pantovčaku, nama ni iz džepa ni u džep. Nije ona ni ministrica prometa ni financija, svjesni smo činjenice da puno za nas ne može niti napraviti - kaže ekipa u lokalnom kafiću u Dražicama. Nekima od njih, dodaju, muževi ili žene rade u Italiji jer se samo tako može malo bolje živjeti.
ISTINA, BIO JE JEDAN JOGURT
- Moj muž u Italiji radi devet dana za cijelu plaću koju je imao ovdje. Pa vi sad recite gdje je bolje - kaže gospođa u Dražicama, Kolindinih je godina. A bila na Pantovčaku Kolinda ili netko drugi, dodaju ostali, njima će na Grobniku biti “vajka isto!”
U Lubarskoj nema trgovine u kojoj možemo provjeriti koliko su vrsta jogurta imali ondje u vrijeme Jugoslavije. Predsjednica se požalila da je iza “željezne zavjese” bila samo jedna vrsta. Potvrđuju to u dućanu u Dražicama. “Jest, bila je jedna vrsta jogurta, onaj tvrdi, voćni su došli kasnije”, kaže prodavačica, koja se sjeća “tih vremena”.
Bila je, štoviše, i samo jedna vrsta kruha, polubijeli.
- A opet, sad imamo svega i svačega, a opet nismo sretniji pametno zaključuje. Kolinda Grabar je nakon osnovne upisala, kako je željela, najbolju i najtežu srednju školu u Rijeci, pa je izbor pao na tadašnji Centar za kadrove i obrazovanje u kulturi, današnju
NEMA ‘KOLINDINE TURE’
Prvu riječku hrvatsku gimnaziju. Tamo se, po vlastitom svjedočenju, suočila s prvim predrasudama jer je s Grobnika. Ona je govorila književnim jezikom, ali su čakavci u školi bili diskriminirani, tvrdi. Neugodna se epizoda dogodila i njoj kad je nestala spužva s ploče pa joj je profesor, kao dežurnoj taj dan, rekao da će “nositi travu s Grobnika i njome brisati ploču”. Sve je to nestalo odlaskom u SAD sa 17 godina. Predsjednica se u školi u Rijeci još zanimala za maturu u Americi, i uspjelo joj je. Četvrti je razred završila u Los Alamosu u Novom Meksiku. Tamo je usred sata bilo moguće, na primjer, pojesti naranču - iznenadilo je Kolindu. U školi je upisala i daktilografiju, mehaniku i američku povijest. Europsku je povijest uzela kako bi je sagledala iz američkoga kuta... Vratila se onda u Hrvatsku na fakultet, bila među prvima na prijemnoj listi, i Kolindina je uspješna priča mogla započeti... Načelnika Općine Jelenje, Roberta Marčelju (42), pitamo je li pet predsjedničinih godina na Pantovčaku ovome kraju donijelo investicije, ili barem porast turizma. Dolaze li ljudi ovamo kako bi upoznali kraj iz kojeg je predsjednica, pitamo ga.
- Volio bih reći da je tako, ali nije - smije se Marčelja. I nemaju, dodaje, “predsjedničku turističku turu” po Lubarskoj i okolici. Pojačan je interes samo kod medija, dodaje. Ali kaže i da predsjednica po svojoj funkciji ne može puno učiniti. Ipak, inicirala je da se sanira lokalna cesta Grohovo-Lopača, zatvorena za promet jer je na klizištu, kaže načelnik, član Primorsko-goranskog saveza. A izbori - neka pobijedi najbolji.