SIN I UNUCI SU MU U ZAMJENU ZA BICIKL KUPILI QUAAD ZA POLJE
Na slavlju Dida Tome bilo je više od pola sela, ali i ljudi iz drugih dijelova Hrvatske, kao i načelnica općine Vrpolje Ankica Zmaić. Svi prisutni za Dida Tomu imaju samo riječi hvale.
Kako je Toma uvijek bio i ostao “veseljak“, tako su mu i slavlje uvećali tamburaši i projekcija fotografija iz mladih dana na kojima su bili njegova žena, djeca, unuci, ali i prijatelji. Oko kilometar udaljenosti od doma Zmaić nalazi se njihova, kako kažu, koleba gdje se nalaze strojevi za obradu zemlje i uzgoj životinja.
- Toma je obožavao tamo boraviti. Radio bi, prespavao i ujutro se vratio kući - rekla nam je Mirjana Zmaić. Nekad je do kolebe svaki dan biciklirao, ali su mu unuci i sin kupili quad. Tomu je prije pet godina teško pogodila ženina smrt pa je to utjecalo i na njegovo zdravlje. Tad je shvatio da mu oči, ruke i noge nisu kao što su nekad bili pa je prestao voziti quad.
Dida svakim danom sve više iznenađuje svojom voljom za životom, a za dočekati stotu ima i recept.
- Bavio sam se glazbom i uvijek bio vesela duha. Širio sam kulturu i vjerovao u Boga. U sto godina nikad se nisam napio niti opsovao Boga. Najbitnije je da savjest bude čista - savjetuje Toma i dodaje:
ODGOJEN U KRŠĆANSKOM DUHU
- Evo, slagao sam. Jednom sam se napio kao dijete kod bake Eve i djeda Adama, kad su mi dali malo medene rakije, a meni je to bilo jako fino pa je jedna čašica povela drugu.
Odgojen je u strogoj kršćanskoj obitelj. Oca su zvali apa, kako danas i Tomu nazivaju njegova djeca i unučići. Majka je htjela da postane svećenik.
- Moje prave ljubavi bili su glazba i pokojna supruga Ivka - priznaje Toma, koji je umjesto svećeničkog ipak izabrao glazbeni put. - Prvo sam išao u gimnaziju i bio odličan đak. Imam dobar sluh i bio sam svojevrstan pjevač. Učiteljicu koja nas je učila pjevati često sam ispravljao, a Bože moj, nisu svi za sve nadareni - našalio se Dida Toma.
Uvijek bio pravi Slavonac u šokačkom odijelu i štrikanoj reklji. Tako je 75 godina Toma bio crkveni orguljaš, pohađao glazbenu školu u Zagrebu davne 1936. godine. Često je svirao i pjevao u svatovima. Bio je i član kulturnih društava te vokalni solist u dalmatinskom šajkašu. Profesori su ga znali pitati gdje se glazbeno obrazovao, a on bi samo rekao da je naučio note koje su napisali stručnjaci. Toma je 57 godina bio orguljaš u perkovačkoj crkvi, gdje je upoznao i suprugu koja je pjevala u zboru. Zajedno su proveli 74 godine, dok nije preminula, deset dana prije njezina 90. rođendana. Imali su
opisao je Toma svoj životni put
Tomin je recept za život
“HTJELI SU DA BUDEM SVEĆENIK, ALI MOJE PRAVE LJUBAVI BILI SU GLAZBA I POKOJNA SUPRUGA IVKA”
“NAJBITNIJA JE OBITELJ, DA VAM JE ČISTA SAVJEST I DA IMATE PRIJATELJE S KOJIMA ĆETE DIJELITI RADOST”
petero djece: Zlatka, Katicu, Andriju Branimira, Miroslavu i Jozu. Tijekom života bilo je lijepih trenutaka, ali i ružnih. Njegov sin Jozo umro je s 13 mjeseci od zaušnjaka, a jedan od najtragičnijih događaja bila je smrt sina Zlatka koji je sa suprugom i kćerkicom ubijen u kući u Vinkovcima tijekom Domovinskog rata.
- Sad možete zamisliti koliki je to za mene bio udarac kad su mi u kuću dovezena tri lijesa mojih najmilijih. Hvala Bogu, vrijeme izliječi rane. Čovjek nakon nekog vremena dođe do sebe i promijeni stavove kaže Toma, u čijem se osmijehu nikad ne bi mogla pročitati bolna životna povijest.
- U životu je radio svašta, u šumskom gospodarstvu, u motelu, pivovari, u poljoprivrednoj zadruzi, ali nikad nije htio u nikakvu partiju - kaže njegova kći Miroslava.
ROĐENDAN POPUT SVADBE
Toma smatra da bi svi, kad bi svi živjeli po njegovu receptu, bili puno sretniji, a naglašava kako je i najvažnije u životu imati prijatelje. Ovaj savjet za prijateljstvo mogao se vidjeti i na njegovoj proslavi rođendana koju su mu priredili troje djece, devetero unučadi i 12-ero praunučadi. Dočekala ga je puna sala prijatelja i poznanika. Kad se ušetao, bio je dočekan kao pravi heroj, a ljudi su išli jedni preko drugih samo da bi mu čestitali, uručili poklone i zaželjeli sve dobro. Takvo znanje, prijateljstvo, ljubav za glazbu i životne pouke Toma prenosi na mlađe generacije.
- Naučio me svemu i svačemu, ali najbitnija stvar mi je ljubav prema glazbi koju sam naslijedio od njega. Kad sam išao u glazbenu školu, on me svakodnevno podučavao. Svirao sam bisernicu, brač, samicu, bio sam i u folkloru kad sam bio mali - rekao je Tomin praunuk Josip (19), koji je završio srednju poljoprivrednu školu, a studira agronomiju u Slavonskom Brodu te namjerava nastaviti obiteljski poljoprivredni posao.