SAKRIJU LI SE IZA STANIĆA I TUDORA, HAJDUK JE PRVAK?

Daj dite materi, i ne minjaj ditetu mater od dva do tri puta godišnje

Tudor koji, preživi li sezonu na klupi, vjerojatno neće pustiti suzu, sigurno je bolji od Tudora koji je 2014. zaplakao. Što je više Tudor premija za Hajduk, a što je manje Hajduk premija za Tudora, to bolje za Hajduk. Kepčija je možda najveća premija, najjači igrač u priči. Ali da i nakon nekoliko desetaka tekstova ljude pitaš znaju li tko je Kepčija, previše ih ne bi znalo. Pa neka danas tema budu Stanić i Tudor. Karakter njih dvojice možda je temelj Hajdukova naslova prvaka. Nije toliko na Brbiću da stoji iza njih, koliko bi se moglo ispostaviti ključnim za Hajdukov napredak da njih dvojica stoje kao živi zid ispred njega. Krene li loše, ili ne dovoljno dobro, na Brbiću je da govori kako uprava podržava struku, dugoročno rješenje. Smjer kojim su odlučili ići Stanić i Tudor. Ponavljam, Kepčija je možda važniji, ali neka priče radi glavne budu vidljivije zvijezde. Stanićeva i Tudorova kičma mogla bi se, a u interesu nogometa nadam se i hoće, ispostaviti presudnom za pobjedu. Konstanta svih ovih godina je da nitko nije mogao izdržati pritisak publike. Koliko poznajem i Stanića i Tudora, u stanju su izdržati pritisak. Ispadne li Hajduk iduće sezone i od nekog lošijeg od Gzire, a Stanić obrani Tudora, to možda neće biti najvažniji korak u stvaranju Hajdukova Fergusona, ali sigurno bi bio bolji potez od smjenjivanja zato što se u takvim situacijama smijeni trenera. Škripi li na terenu, Tudor mi izgleda više nego dovoljno snažnim da zaštiti igrače i Stanića i Kepčiju. Ma i Brbića. Da je Oreščanin najbolji na svijetu, nije mogao pomoći Brbiću da pomogne Hajduku. Premlad je. Nije taj. U raspravi o nogometu nikad Brbićeva neće biti vrijedna koliko Stanićeva i Tudorova riječ. U perspektivi i Kepčijina. Ako su njih trojica neslomljivi, možda je najbolje da se, krene li loše, svi sakriju iza njih. A bude li dobro, znat će proslaviti. Daj dite materi, i ne minjaj mater tri puta godišnje.