E, DA MI JE ZAUVIJEK OSTATI OVDJE U MUZEJU COKOLADE

VELIKI LJUBITELJ SLATKOG Trener svih trenera Ćiro Blažević saznao je sve tajne svoje najdraže slastice, a u laboratoriju je mirisao sastojke

NA ULAZU JE ĆIRO DOBIO KONZUMACIJSKU KUTIJICU, IZ KOJE JE, DO IZLASKA IZ MUZEJA, SVE POJEO S GUŠTOM

trener svih trenera ‘raspametio’ se u zagrebačkome Muzeju čokolade

Kako ja nisam znao za muzej? Ovakvog nema ni u Švicarskoj, obradovao se Ćiro Blažević (84) šetnji u vremeplovu nastajanja čokolade.

Pomno je razgledao svaki eksponat u zagrebačkome Muzeju čokolade, a što god je mogao, to je i kušao.

- Kad sam bio mali, moji su držali Hrvatski dom i u vitrini je uvijek bila čokolada. Tad sam je samo gledao. Kad sam izrastao u dečkića, Amerikanci su jedanput na mjesec slali pakete za nas gladne. U jednom je bila tabla američke čokolade.

Baka ju je razrezala i rekla da mora trajati tjedan dana - prisjetio se Ćiro. U muzeju je s puno pažnje slušao kustosa Marka, koji mu je pričao o povijesti čokolade.

SVE GA JE ZANIMALO

Doznao je da su vlasnici Ružica i Domagoj Cerovac izloške tražili po cijelom svijetu, buvljacima, aukcijama... Dvije okrugle kutijice čokolade je muzeju donirala gospođa koja je jednu dobila kao djevojčica od njemačkog vojnika tijekom 2. svjetskog rata. Drugu, identičnu našli su njezini unuci 70 godina poslije u Njemačkoj. Na ulazu je dobio konzumacijsku kutijicu, iz koje je, do izlaska, sve pojeo. Njegovo putovanje kroz povijest čokolade počelo je u prostoriji koja je uređena poput prašume u Srednjoj Americi. Potom je odšetao u 16. stoljeće, kad su u Južnoj Americi konkvistadori pokorili indijanske kulture i odnijeli kakao u Europu, na španjolski dvor. Ćiri su se svidjele i replike krune astečkog vladara.

– Nisam znao da su se i ratovi vodili za čokoladu - rekao je. Uslijedila je prostorija uređena u stilu dvora s predmetima iz kojih su plemići ispijali čokoladu. U laboratoriju se zabavio mirisanjem i dodirivanjem sastojaka, a degustacijom je bio jako zadovoljan.

- E, da mi je ostati živjeti ovdje - poželio je. Svidjele su mu se i reklame iz 19. stoljeća, kad su nastale prve table čokolade. U prostoriji u stilu tvornice Willyja Wonke vidio je i proizvode hrvatskih proizvođača, od Kraša do Zvečeva, koji je poznat po Mikado čokoladi, prvoj čokoladi s rižom na svijetu. Za nju je Ćiro svojedobno snimio i reklamu.

SNIMIO JE REKLAMU

- Moj prijatelj, proizvođač Mikado čokolade, pitao me da snimim reklamu. U njoj sam govorio: ‘Od Švicarske do Kine nema bolje čokolade, sine’, ali da se ne lažemo, najbolja je čokolada ona švicarska. Mi smo joj se jako približili - ponosi se Ćiro. Jako ga je zainteresirala statistika. Švicarci, stoji u muzeju, jako vole čokoladu i godišnje Švicarac pojede 8,8 kg, a Hrvat 4,2 kg. Zanimljivo je i da je države koje proizvode kakaovac, u pojasu oko ekvatora, gotovo ne jedu čokoladu. Tek 1,3 ili 0,7 kg na godinu po stanovniku. Ćiri je to nepojmljivo.

- U mladosti sam je želio, ali je nisam mogao imati. Kad sam došao u Švicarsku, puno sam je jeo - pričao je Ćiro. Njegovo slatko putovanje završilo je u čokolateriji, prostoriji u kojoj se čokolada prodaje kao poklon za rođendane, Božić, Valentinovo... - Nema dana da mi netko ne donese čokoladu, ali šećer mi se digao na 8, 9..., pa moram paziti. No i dalje jedem jednu na dan. Nisam nikad pojeo dvije, tri čokolade u jednom danu. To neimanje čokolade u meni je kao djetetu probudilo opsesiju. Sestra je kasnije živjela u Zagrebu, a ja u Travniku. Svaki put kad je donijela čokoladu s lješnjacima, mislio sam da je blagdan.

To mi je i danas najdraži poklon - prisjetio se Ćiro.