Mali ljudi: Za ljubav treba puno hrabrosti i tolerancije
MORAŠ BITI PRISTOJAN. DA PRIĐEŠ CURI TREBA BITI JAKO HRABAR, KAŽU U 4B OŠ ZAPRUĐE
Ljubav je jednostavna stvar, ali ju je teško objasniti. Najviše je osjećamo s mamom i tatom, s njima je uvijek nekako ‘tu’. Osobito kad nas netko rastuži pa kad to podijelimo s njima, jer nam tako bude lakše.
Ovako su nam svoju priču o ljubavi počeli učenici 4.b razreda Osnovne škole Zapruđe u Zagrebu. A ne osjećaju je samo s roditeljima, iako ih ponekad nerviraju, ljubav vežu i sa svojim braćom i sestrama. Primjerice, imaš mlađu sestru koja ti uzima igračke ili te gnjavi kad se igraš s prijateljima. A ponekad i vrišti čim im se približiš, samo da dođu mama i tata te da ti održe predavanje.
- Ja vam moram reći da oni meni unatoč svemu tome puno znače, ne bih mogao zamisliti da sam sam - kaže nam Neo, koji ima dvije mlađe
sestre.
I odmah pojašnjava:
- Sa sestrama sam doživio jako puno toga zabavnog. Imam ja i sestrične, s kojima se dobro zabavljam i isto ih volim, ali sestre su ipak posebne - kaže. - Stariji sestra ili brat uvijek nešto naređuju, ili na TV-u morate gledati kriminalističke serije koje oni vole, a to vam se ne da - čuje se s druge strane razreda.
- Ili imaš stariju sestru koja se zatvori u kupaonicu na sat vremena, jer se uređuje i šminka, pa ne možeš ući kad ti treba dovikuje nam Mia.
A opet im sve to nekako oprostimo i volimo ih. Oni su nam obitelj, to je normalno, kažu. I čak i ako ponekad u ljutnji i pomisliš “Da barem nemam sestru ili brata, da sam barem sam” – jer i to se može dogoditi – srce ti odmah preplavi ljubav i to se zaboravlja. Nezamislivo im je to da bi jednog dana kao odrasli ljudi mogli doći u situaciju da mjesecima ili godinama ne razgovaraju sa sestrom ili bratom. Imaju i savjet za takve situacije: “Kad se na nekoga naljutite, to može trajati jedan dan, već drugi, nakon što ste prespavali, trebate se pitati što vas je navelo na to da se tako naljutite i vidjeti kako to možete riješiti. Često je stvar u tome da na nešto preburno reagiramo”. Kad je u pitanju ljubav između cure i dečka, stvari se ponekad malo kompliciraju, čini nam se.
‘JOŠ NEMAM ŽENU’
Andrija je, na primjer, samac. Mislio je, zapravo, reći da nema ni sestru ni brata, pa zato, osim mame i tate, najviše voli plišance, kaže, ali odmah spremno odgovara na šalu:
- Ne, nemam još ni ženu. I neću je ni tražiti do puberteta, baš me briga, ima vremena za to kaže. I baš kad pomislite da ste među ekipom koja o toj vrsti ljubavi možda još ne zna puno, pokaže se da neki iza sebe imaju i – ‘bračni’ staž.
- Jedan dečko i ja zaljubili smo se još u vrtiću, pa smo se igrali vjenčanja - priča nam Dora. ‘Brak’ je potrajao samo tri dana, no ne zato što se nisu slagali, ili što su imali problema, nego su jednostavno – zaboravili da su u ‘braku’. Dora, pokazalo se, nije jedina – ljubavi i vjenčanja u tim godinama ima na svakom koraku. Neke su vrtićke romanse trajale tri godine, dok su neke iz malo “ozbiljnijih godina” završile nesretno.
- Imala sam simpatiju kad smo imali 7 godina, iz Francuske. Dolazio je ovdje kod bake, koja je imala baš cool kuću. Imao je i trampolin na dvorištu - priča nam Mia o dječaku koji je osvojio njezino srce. Neko joj je vrijeme donosio i darove kad bi stigao iz Francuske, a onda se zaljubio u drugu. Bio je malo stariji od nje, pa mu je i nova simpatija duplo starija od, Mie. Je li joj žao što je tako?
BIO JE VRLO PRISTOJAN
- Pa, malo. Bio je jako pristojan - kaže. Tu se nameće pitanje što je važno u potrazi za životnim partnerom i koje osobine moramo imati da bi ljubav izdržala, i evo što kažu mali veliki ljudi: - Važno je imati strpljenja, pomalo hrabrosti da bi mogao prvi put razgovarati s njom, pa i tolerancije, jer cura može imati i neke osobine koje ti se baš ne sviđaju - pojašnjava nam Sven. On ima curu u Kutini. Iako je teško voljeti na daljinu, ona može biti mirna, jer Sven kaže da s njom – misli ozbiljno. Tiha voda brege dere, pokazao je kratki razgovor s Ninom. Nije se udavala u vrtiću. Ne, nema simpatiju, ali bi ga voljela imati. - Nije važno je li visok i kakve ima oči. Samo da je dečko kaže, pa dok se razred smije, tiho dodaje:
- Naravno, trebao bi biti sladak. - Treba imati ‘ono nešto’, a to se ne da opisati riječima - domeću njezine prijateljice.
I pravo prijateljstvo počiva na ljubavi. Prijatelje ne smijemo vrijeđati, moramo ih poštovati i biti uz njih kad im je teško i trebaju nekog tko će ih saslušati, čuje se sa svih strana razreda. - Moj najbolji prijatelj je Luka. Poseban je zato što me jedini razumije - jednostavno nam kaže Neo. Martu, kaže, uvijek razveseli Tena jer, kad je loše volje, ona je najbolje razumije.
NIJE VAŽNO JE LI VISOK I KAKVE IMA OČI. NAJVAŽNIJ E JE DA IMA ‘ONO NEŠTO’