‘KLEKNULA SAM I ZAPROSILA GA. REKAO JE DA!’
Volim Darkovu toleranciju, ima živce na hozentregere, kaže Sandra, a on dodaje da je ona još apsolutno neodoljiva
Upoznali smo se 1992., u sobi broj 13, na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Ugledah ga i pomislih: ‘Ovom čovjeku ću roditi djecu’, prisjeća se operna diva Sandra Bagarić (45).
Ostalo je povijest, nastavlja, ja pjevam kako on svira, ili on svira kako ja pjevam, još se nismo dogovorili, kroz šalu nam govori o počecima veze sa suprugom Darkom Domitrovićem (55). Jednostavna, vedra i spontana, Sandra je nakon studija “na krilima Amora”, tijekom odmora na Pagu, u nazočnosti kumova Nine i Lovre Pogorelića, kleknula i Darku izgovorila sve ono što je on njoj trebao reći. Naravno, pristao je. - Čekali smo da ja diplomiram, zaposlim se i po redu, došla je i udaja - smije se Sandra te dodaje kako je njihov život otad pjesma. Često vesela, ponekad i pomalo tužna. Najteži trenuci vezani su uz odlazak namililjih, kad spoznamo prolaznost života, vrijednosti braka i obitelji.
Ukratko, to su oni trenuci kad se i okrećemo jedni drugima jer smo zajedno jači, kažu. - Imamo sreću da nastupamo zajedno i putujemo zajedno, jezik glazbe nas izdiže iz svakodnevice. Pratimo jedno drugo u životu, ponekad paralelno, a ponekad jedno kaska. No oboje volimo osjećaj pripadnosti, toplinu doma, zajedničke uspomene i povijest koju imamo - kaže Sandra i dodaje da je najvredniji dio njihova zajedništva užitak u odrastanju njihovih sinova, Marka (18) i Lovre (14), kao i to što još jedno drugo znaju i iznenaditi. I nakon 27 godina zajedničkog života oboje uglas mogu reći da im nikad nije dosadno.
- Ama baš nikad. Volimo i naš mir i uzbudljiva razdoblja, imamo zajedničke interese i hobije i ustvari nikada nam nije bilo ljepše nego sad - kaže ona.
NAŠ BIJEG OD SVAKODNEVICE
U najljepše trenutke sa suprugom, inače uspješnim pijanistom i skladateljem te savjetnikom na Muzičkoj akademiji, izdvaja vrijeme koje “ukradu” na koncertima.
- Naši koncerti su naši trenuci bijega od svakodnevice. Tako smo obišli Japan, Havaje, Ameriku, Izrael, cijelu Europu. No podjednako uživamo i u vikend wellness izletima, kao i u toplini svoga doma, umotani u deku s dobrim filmom, šalicom čaja ili kuhanog vina - priča te napominje da su najvredniji mali svakodnevni neprimjetni rituali, za koje znamo da će veseliti onog drugog.
- U vezi je najgore kad se ljudi počnu podrazumijevati, zato ako moram dati neki savjet, neka bude: onom drugom napravite samo ono što bi i vas veselilo - govori. Za uspješan odnos važno je i da su oba partnera ostvarena na svom polju, da svakodnevno uče i razvijaju svoje vještine i ne gube interes. - Vrijedi podjednako, kako u poslu tako i u braku. Jednako kao što je važno da postoje zajednički interesi, dovoljno je u vezi da je barem jedno maštovito, a da onaj drugi pristaje na igre maštovitog redatelja - kaže i dodaje da je u njihovoj vezi to
Darko, iako se i ona trudi. A na pitanje što je presudilo da davne 1992. “padne” na njegov šarm i koja joj je njegova osobina i danas možda najvažnija, ističe – toleranciju.
TREBA SE OKRENUTI ZAJEDNIŠTVU
- Ima živce na hozentregere, zaista, ali istodobno zna biti ravnodušan, što me često i izluđuje - kaže i slatko se nasmije na pitanje je li u međuvremenu pokušala i uspjela promijeniti navike koje je kod njega nerviraju. - Ha, ha, ha... mic po mic, mudro i s osmijehom, onako pomalo, da ne bude nametljivo, ali dobila sam svoje - kaže i dodaje da se u braku ljudi pomalo mijenjaju, inače brakovi teško opstaju. - Potrebno je puno kompromisa, mudrosti, promišljanja o onom drugom, ali i o sebi, ako želiš da brak uspije - pojašnjava. U braku se mijenjamo i zato što želimo da druga strana bude zadovoljna i okrenuta zajedništvu. Jer ‘najgore je živjeti s nekim, a biti osamljen ili sam’ - smatra. - Sandra je još apsolutno neodoljiva, šarmantna i lijepa - odgovara Darko na pitanje o osobinama koje su ga kod nje privukle.
No zna biti i pomalo tvrdoglava i naporna, dodaje.
A je li Sandra uvijek nasmijana, onako kao što je pod svjetlima pozornice?
- Jest, uvijek. Dobro, ne baš uvijek, ali većinu vremena - priča suprug uz osmijeh.
On Sandru, uvjerava nas, baš nikad nije pokušao mijenjati jer za to jednostavno – nema šanse. - Ona je ‘uzmi ili ostavi’. Isto važi i za mene. Barem ja tako mislim, a vjerojatno me je zamijesila kao tijesto ovih godina, a da nisam niti primijetio - smije se na opasku da supruga tvrdi