Pijanom glumcu podvalili žgance sa soli i octom...

FILIP ŠOVAGOVIĆ I ZORAN GOGIĆ PRVI

U predstavi “Sokol ga nije volio” 1982. godine sina Benoša glumio je Zoran Gogić (64), a u istoimenom filmu Branka Schmidta, 1. put prikazanom 1988., Filip Šovagović (53).

Gogić je u to vrijeme bio novo lice u Gavelli: ušao je u ansambl 1979. To kazalište bilo je njegova najveća želja, naizgled nedostižna, a san mu se ipak ostvario. U Gavelli je 1981. bila obilježena velikim predstavama poput “Richarda II.”, “Henrika IV.” i “Amadeusa”. Nametalo se pitanje kako nadmašiti tako moćnu sezonu – a onda se pojavio Fabijan Šovagović sa svojom dramom koja je doživjela rekordno dug vijek od 224 izvedbe. - Vjerujem da je to bila odlična predstava, ali kako sam u njoj igrao, nikad nisam imao prilike pogledati je. Žao mi je što ju nikad nisu snimili - rekao je Gogić. Dodaje da je ta drama s čudnovatim podnaslovom “dramska kronika s pjevanjem i pucanjem”, nastajala skoro deset godina. Šovagović je bio otvoren u pisanju, pa vjerojatno nije ni znao u kojem će kazalištu jednog dana komad zaigrati, a sigurno nije pisao uloge imajući određene glumce na umu. Vodile su ga mašta i inspiracija, ali prije svega iskustva odrastanja te sazrijevanja u rodnoj Slavoniji. Riječ je o izrazito autobiografskom tekstu. Bili su preuzeti stvarni likovi iz Šovagovićeve obitelji, naravno - s izmijenjenim imenima. Ipak, ta priča o stricu koji preuzima na sebe brigu o četvero djece nakon smrti njihovih roditelja nije bila potpuna i nepromijenjena preslika Šovagovićeve obiteljske prošlosti: on je vlastita iskustva prilagodio pozornici. “Sokol” je obrađivao probleme malog slavonskog sela zahvaćenog u povijesni vihor Drugog svjetskog rata i nametao je ključno pitanje: kako u tako turbulentnom vremenu zaštititi obitelj? Tekst je prikazivao i lijepe, tople trenutke. Šovagović je prepoznao da turobna događanja, poput rata, u ljudima otkrivaju ono najbolje i najgore. Ipak, ton teksta i njegov završetak su tragični. Sokol iz naslova ime je konja za kojeg je sin Benoš neobično vezan. Kad sin pogine, Šovagovićev lik, u očaju jer nije zaštitio obitelj, iskali bijes bičujući konja do iznemoglosti, zbog čega ga konj snažno udari nogom. Tekst se nije kratio, zbog čega je predstava trajala tri sata. Filip Šovagović, prisjećajući se iskustva gledanja s 15 godina, rekao je da mu je tad duljina izvedbe bila zamjerka.

Osim genijalnog teksta, veliki uspjeh predstave svakako treba pripisati i maestralnoj režiji Božidara Violića. Gogić je prepričao kako su se Violić i Šovagović često nalazili nasamo, uoči i tijekom proba, kad bi pažljivo krojili ono što će postati nezaboravna kazališna uspješnica. Violić je bio ustrajan i nepokolebljiv u svojim zamislima: primjerice, njegov odabir za ulogu susjeda Steve bio je Mato Ergović, a kad se ovaj razbolio i javio da neće biti u stanju igrati predstavu, Violić je izjavio kako ne namjerava pustiti premijeru u javnost bez Ergovića, iako njegova uloga nije bila ključna. Govoreći o glumcima, treba reći da je realizmu predstave dodatno pridonijelo to što su mnogi od njih rodom iz Slavonije. Na probama se itekako inzistiralo na autentičnom slavonskom izgovoru, pa su glumci iz toga kraja pomagali kolegama iz drugih krajeva.

- U ‘Sokola’ sam ušao kao najmlađi u ansamblu Gavelle. Iako je u popisu lica ta uloga treća po važnosti, pojavljivao sam se samo u prvom dijelu. Bio je to jedan od onih likova o kojima se više govori nego što se pojavljuje na sceni - rekao je Gogić. Za utjelovljenje sina Benoša trebala je mladenačka energija, ljepota i dobrota, a Gogić je nakon 40 godina od premijere i dalje sretan ulogom.

- Pričati o glumcima iz ove podjele ujedno je i tužno jer mnogi od njih više nisu s nama, poput Nade Subotić, Ljiljane Gener, Emila Glada, Ive Ficija, Drage Meštrovića, a dakako i glavnoga glumca te autora teksta, Fabijana Šovagovića - kaže Gogić. Šovagović je igrao genijalno, ali unatoč tome što je napisao dra

KAD BI ŠOVO IZAŠAO, FILIP JE UPALIO TELEVIZO