VELIKANI NASEG TEATRA
mu, pričalo se da je imao najviše problema s tekstom. Njegov sin Filip kaže da su te priče mitovi. - Da je zaista imao problema s pamćenjem, nikad ne bi mogao ostvariti tako velike uloge objašnjava Fabijanov sin Filip. Gogić pamti proces nastanka predstave kao pozitivan i pun topline. Kad mu se prije premijere rodilo dijete, Šovagović ga je pitao za spol, a kad je čuo ‘muški’, uzviknuo je kako je to znak da će predstava biti uspješna. Probe i izvedbe bile su obilježene zabavnim anegdotama, a među njima Gogić je izdvojio slučaj kad se glumac kojeg ne želi imenovati pojavio prije izvedbe mrtav pijan. Njegovo stanje bilo je toliko alarmantno da nisu znali hoće li nastupiti. Zbog toga su ga stavili pod tuš, dali mu kave i izvedba je prošla bez većih problema. Ali Gogić i kolege odlučili su održati lekciju pijanom glumcu tako što su u žgance koje mora pojesti u jednoj sceni nasuli hrpu soli, papra i octa. Učinili su to znajući da on u predstavi stiže na pozornicu govoreći baki kako je strahovito gladan i da mu je uputa pohlepno slistiti cijeli tanjur. ‘Pijani glumac’ im nije zamjerio. Filip Šovagović gledao je “Sokola” u tinejdžerskim godinama, pa ne zna puno o predstavi, ali rado govori o ocu. Odrastanje uz njega bilo je ispunjeno, kaže, “ludim doživljajima”.
- Više puta se dogodilo da tata napusti sobu, pa bih ja upalio televiziju i tamo ga opet vidio. Nije mi bilo jasno kako to da može biti na više mjesta u isto vrijeme. Kao da je multipliciran.
Osim toga, s čuđenjem bih ga promatrao kako razgovara sam sa sobom, odnosno uči tekstove. Obožavao je šetati, ali nije volio kad bi ga ljudi prepoznavali i zaustavljali. Obožavao je svoj posao, ali ne baš i slavu koja dolazi - priča Filip.
Kad bi završila snimanja filmova u kojima je glumio, Fabijan bi znao sačuvati rekvizite koji su za njega imali neko značenje. - Sjećam se jednog sakoa koji je tata sačuvao, a ja sam ga obukao i prešetavao se u njemu u stanu. Valjda sam zamišljao nekakvu svoju malu predstavu - priča. Dodaje da pamti i zastrašujuće dogodovštine.
- Kad se snimao film ‘Majstor i Margarita’ izradili su tatino ranjeno poprsje za scenu u kojoj ga pregazi tramvaj. Pronašao sam to kod kuće i nasmrt se uplašio. Od tada sam postao oprezniji što se tiče diranja tatinih stvari kaže nam Filip. Fabijan nikad nije djecu gurao u glumu. Zapravo, Filipa je najviše učio stolariji i građevini. Kad bi govorio o glumi, često ju je uspoređivao sa sportom.
- Kad sam ipak odlučio upisati Akademiju, tata me upozoravao da to nije put glamura nego napornog rada i odricanja. Danas, s vlastitom dugogodišnjom glumačkom karijerom iza sebe, zahvalan sam ocu na savjetima koje mi je dao. Od njega sam dobio najbolje sate glume. Pomogao mi je da shvatim kako s partnerom na pozornici ne smijem od dijaloga napraviti monolog, a to je greška koju mnogi glumci rade - priča Filip.
OR I NIJE SHVAĆAO KAKO JE TATA OPET BIO TU