ROMI NE ŽELE VAUČERE. TVRDE DA IM JE NOVAC OD SOCIJALE NUŽAN

U PIŠKOROVCU ŽIVI BAREM TISUĆU LJUDI, KAŽU NAM MJEŠTANI. OBITELJI IMAJU PO SEDMERO ILI DESETERO DJECE. TVRDE DA SVA NJIHOVA DJECA OBAVEZNO IDU U OSNOVNU ŠKOLU

“IMAMO PO SEDMERO DJECE, ODAKLE DA IM PRIUŠTIMO LIJEKOVE?” kažu kako im vaučeri ne mogu pokriti troškove

- Kad se romska djevojka treba udati ili kad ulazi u vezu s nekim, od nje se očekuje da bude nevina. Ali saznalo se da nije bila nevina pa se sastao ciganski sud da se dozna tko joj je uzeo nevinost. Optužila je oca da ju je silovao. On je sve negirao priča nam Oršoš dok nas vodi kroz neuredno naselje. Deseci djece trče i galame oko nas. Neki dječak, nema ni tri godine, gura velika kolica pred sobom. Dvojica golobradih mladića sunčaju se na klupi i naizmjence piju neku žutu tekućinu iz velike plastične boce. Podne je.

STOPUT GORE S VAUČERIMA

- Svađali su se i zbog toga. Često su se svađali. Nisam siguran što je s tim slučajem, sa silovanjem. Nisam bio u kontaktu s tom obitelji, ali mislim da su obaviješteni i policija i Centar za socijalnu skrb - mršti se Adam. Vodi nas između neožbukanih kuća i razrovanih dvorišta do raskrižja koje predstavlja svojevrsni trg na kojem se mještani okupljaju. Tamo su izložene brojne bizarne drangulije. Glave lutaka nabijene na kolčeve, portreti Stjepana Radića i Josipa Broza Tita, dječje igračke, ogledala, životinjske lubanje, drvene skulpture čimpanzi koje ne vide, ne čuju i ne govore...

- To ja tu stavljam da zabavlja ljude, djecu to veseli - sretno nam poručuje brkati

Josip. On je vlasnik ovog neobičnog sajma. Dok razgovaramo o njegovu neobičnom asortimanu, oko nas se okupljaju sumnjičavi mještani.

Očito je da nemaju povjerenja u medije. Slušaju o čemu pričamo i polako se uključuju u razgovor. Okružili su nas. - Ako uvedu te vaučere, bit će sto puta gore. Sad se krade, možete zamisliti što će biti kad ukinu novac - viče jedan muškarac. Uvijek je burno kad se govori o vaučerizaciji socijale koju nastoji uvesti međimurski župan Matija Posavec.

- Nekome je potreban novac, nekome lijekovi, trebaju nam novci za djecu u školi, za njihove izlete, za ljekarne... Mi imamo po sedmero, desetero djece, za svako od njih trebamo kupiti sirupe, karte za autobuse... Odakle da to priuštimo? Onaj koji nikad nije bio kriminalac, sad bi postao - uključuje se drugi. Podsjećamo ih na učestale optužbe da Romi novac od socijale troše na opijanja. U neposrednoj blizini ona dva mladića još piju žutu tekućinu iz plastične boce.

- Ajde, da budemo konkretni, ajde, koriste i to. Ali većina Roma ovdje radi i piju za svoj novac za vikend uvjeravaju nas okupljeni. A čime se Romi u Piškorovcu bave?

- Najčešće peradarstvom i obradom metala. Neki skupljaju otpad - pričaju nam mještani. Sunce je visoko na nebu, neki grubi ženski glas doziva djecu. Psi se lijeno vuku po asfaltu.

‘NEMA DROGE U PIŠKOROVCU’

Što je s optužbama za kriminal? Je li istina da Romi u Piškorovcu skrivaju drogu i oružje?

- To je laž. Ima jedan koji to širi i koji to govori županu, ali to nije istina. Mi Romi nismo toliko pametni da tu drogu izmislimo ili uzgajamo. Ali ako i ima droge u naselju, to je onda izmislio netko od većinskog stanovništva u Međimurju. Od njih to potječe - negoduju okupljeni. Očito im smeta povezivanje s kriminalom. - Kriminalci su maloljetnici. Većina naših Roma ne bavi se kriminalom. Mi stariji utječemo na njih, ali badava. Policiji direktno kažemo koji su, a suci ih svako malo puštaju. Prije nekoliko dana bila je pljačka u trgovini, a oni su ih pustili na slobodu za dva dana. To su djeca od 14 godina, ne smiju ih zatvarati - žeste se okupljeni. Vode nas dalje, do jedne kuće. Otvorena su vrata i razmaknute zavjese na prozorima. Pred kućom je mnoštvo. Djeca sjede oko vatre na prevrnutim gajbama, njemački ovčar leži izvaljen na pragu kuće. Uvode nas unutra i upoznaju s obitelji. To je kuća u kojoj je živjela pokojna Violeta. Hodnik je prekrcan cvijećem i lampionima. Iza buketa proviruje križ s njezinim imenom. Pokazuju nam prostoriju desno od ulaza, a tamo, na odru, leži Violeta. Okružena je ljudima. Nismo bili pripremljeni na ovaj prizor. Romi su vrlo otvoreni u smrti. Njezina braća nas pozdravljaju. Djeca trče oko kuće, igraju se.

Je li istina da ima djece koja ne idu u školu, pitamo Adama.

- Idu, naravno da idu. Ako se to ne dogodi, obavještavaju se socijalni radnici - odgovara bivši predsjednik. A koliko ima nepismenih stanovnika Piškorovca, zanima nas.

- Ne zna se točno, ali negdje 20 posto. Većinom su ljudi završili osnovnu školu i sad rade u poljoprivredi - odgovara drugi muškarac. Cijelim putem imamo pratnju od nekoliko muškaraca.

Adam nije sretan. Gleda niz ulicu i mršti se.

- Teško je ovdje. Teško je i ljudima pomoći. Hoćeš im dobro, ali neki te neće poslušati. Teško je - govori više za sebe. Pozdravlja nas i udaljava se prema svojoj kući, jednoj od rijetkih s fasadom. Vraćamo se prema autu. Neki čupavi pas je nehajno ustao iz obližnjeg dvorišta i hladnokrvno nam se pomokrio po kotaču, vidjeli smo ga. Nema veze. Neki muškarac nas povlači za rukav. Ima ožiljke po glavi.

“VEĆINA NAŠIH ROMA RADI, A AKO PIJU, PIJU VIKENDOM ZA SVOJ NOVAC” tvrde da novac od socijale ne troše na alkohol

‘SUSTAV ME TJERA DA UZMEM NOŽ’

- Prijavili su me za kršenje javnog reda i mira. Ništa nisam napravio, jedan čovjek me iz čistog mira napao i počeo rezati razbijenom čašom. Naplatili su mi sto eura kazne, a njega pustili na slobodu. Imam teške tjelesne ozljede. Sustav me muči, ništa nisu poduzeli - govori on, a njegov prijatelj potvrđuje priču. Smirujemo ih, ali uzalud.

- On je sad na slobodi, a što je sa mnom? To je bio pokušaj ubojstva. Sustav me tjera da uzmem nož i da mu ga zabijem u vrat - žesti se muškarac. Teško ga je slušati. Dok priča svoju uznemirujuću priču, djeca na cesti oko nas trče i igraju se. Smiju se. Ne čuju ga.