Plemeniti u tuzi: Organi našeg sina Luke spasili su šest života
TEŠKA ODLUKA Tri dana prije 11. rođendana vozačica je naletjela na Luku koji je biciklom prelazio kolnik u Slatini. Pet dana kasnije je preminuo, a roditelji Marko i Branka Bilić donirali su organe
Supružnici Bilić žele upoznati osobu u kojoj kuca Lukino srce
Devedesetih smo ostali bez ičega te sve stvarali i gradili iznova. Bez ičega bih ostao opet, samo da mi se moj sin Luka vrati, tiho, gotovo polušaptom govori nam Marko Bilić (50). Sa suprugom Brankom (47), sinom Marinkom (22) te kćerima Magdalenom (18) i Katom (16) već gotovo tri mjeseca žaluje za poginulim sinom. Donedavni smijeh koji je oduvijek odzvanjao iz njihova slatinskog doma zamijenila je grobna tišina. S njihovim Lukom ugasio se i dio života svakog od njih. Tog kobnog 18. listopada 2019. godine, tri dana prije njegova 11. rođendana, vozačica je Fiatom naletjela na dječaka dok je biciklom prelazio kolnik. Luka je od udarca pao na poklopac motora i glavom udario u vjetrobransko staklo. Pet dana kasnije je preminuo, a unatoč silnoj tuzi, roditelji su donirali njegove organe. I oprostili vozačici.
- Poslali smo Luku po kruh. Otišao je biciklom i dugo se nije vraćao. Prošlo je 14.30 sati i u jednom trenutku sam starijoj kćeri Magdaleni rekla da mi je čudno što ga nema i odlučila ga potražiti. S Magdalenom sam sjela u auto i krenula prema pekarnici u kojoj kupujemo kruh. Vidjela sam da je policija zatvorila ulicu i preusmjerili su me na drugi put. Kad sam se popela na jedan brežuljak koji vodi na glavnu cestu, vidjela sam na cesti Lukin bicikl. Policija je već radila očevid - prisjeća se majka Branka najgoreg dana života. Luku je već Hitna pomoć odvezla u virovitičku bolnicu. Kako je lupio u vjetrobransko staklo, zadobio je teške ozljede glave. Liječnici su im rekli da je jako kritično. Stavili su ga u induciranu komu kako bi podnio put do Klaićeve bolnice u Zagrebu.
- Mi, obitelj, nadali smo se da će se uz Božju pomoć izvući. Nakon svih testova priopćili su nam da je Lukin mozak odumro i da mu više nitko ne može pomoći. Moj suprug je pitao liječnika: ‘Možete li mu presaditi moj mozak, samo da sinu spasim život?’ - govori shrvana Branka. Lukin liječnik je upitao bi li donirali dječakove organe. Svu veličinu, nesebičnost i plemenitost Marko i Branka pokazali su i u svojoj najdubljoj tuzi. Pristali su, a nakon što su Luki izvadili organe za transplantaciju, isključili su aparate. U svojem domu primili su vozačicu te prihvatili njezinu ispriku i izraze najdublje sućuti.