Mančić: Patim bez supruga, pakao je
SUZI U DRAMI Mjesecima je kultna loto djevojka razdvojena od svog Simeona s kojim će uskoro imati drugu godišnjicu braka. Nadaju se zajedničkom slavlju
SPREMA IZNENAĐENJE
Neki dan sam prvi put otišla u restoran na ručak i osjećala sam se doista dobro, živo, rekla nam je Suzana Mančić (63).
Najpoznatija loto djevojka ovih prostora u zadnji je trenutak prije zatvaranja granica izašla iz Grčke. U vrijeme pandemije htjela je biti s kćerima Teodorom i Natalijom. Suprug Simeon ostao je u Grčkoj, a Suzana je htjela da ovaj period prebrodi s kćerima. Suprugu će opet čim se granice otvore.
– Nije u Ateni, nego se izolirao u vikendici u planinama. Tamo smo 1. srpnja planirali okupiti prijatelje iz cijeloga svijeta i napraviti zabavu povodom naše dvije godine braka. Nažalost, takvo slavlje propada – priča Suzana. Jedva čeka trenutak kad će se moći prelaziti granice. Izvadit će, kaže, korona putovnicu pa sa psom sjesti u auto i krenuti put Grčke. Nekad je relaciju od 1000 kilometara vozila u jednom danu. Sad prespava u Sjevernoj Makedoniji. Za obljetnicu braka Simeonu ne sprema iznenađenje. – Iznenađenje će biti ako uopće budemo skupa. Plaše nas sa svih strana brojem umrlih, financijskom krizom... Ispada da je sad najvažnije ostati živ, jer mrtav čovjek ništa ne može – kaže Mančić. Ne otvore li se granice, sa suprugom će nazdraviti šampanjcem u videopozivu. I to će, kaže, teška srca prihvatiti samo da prežive ovaj pakao. Dopuste li joj putovati, slavlje, koje je trebalo biti veliko, radi korone će biti pretvoreno u intimno, romantično. Samo njih dvoje i Suzanin pas. – Silno se zabavljamo svaki put gledajući ga što radi po planinama. Ganja lisice, pokušava uhvatiti šumske ježeve, a imao je i okršaj s jazavcem – smije se Suzana. Kako mjere stožera posvuda popuštaju, raduje je da se napokon može prošetati, otići na ručak, na kavu. Gotovo dva mjeseca bila je zatvorena u stanu. U kupovinu namirnica odlazile su njezine kćeri, a Suzana je dane kratila pospremanjem.
– Izašla sam iz zone komfora, ugode, nema pomoći u kući pa peglam, perem... Nema frizera, sama perem kosu, radim si frizuru. Što se mora nije teško – rekla nam je. Strpljivo je čekala da sve prođe i nada se da će za koji dan ili tjedan to i dočekati. Jedva je dočekala trenutak da se zagrli s kćerima.
– Mjesec, mjesec i pol otkako sam se vratila iz Grčke nisam se približila ni jednoj. Ne možeš znati nosiš li taj virus u sebi ili ne pa smo, dok nisam bila sigurna da sam zdrava, održavale socijalnu distancu – rekla je Suzana. Nije se žalila na karantenu, prihvatila je situaciju kakva jest.