‘MLAĐI VESLAČI BOJE SE PITATI NAS SAVJET’
Namjeravamo veslati do Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028., poručuju Sinkovići
Valent (31) i Martin (30) Sinković ponovo su u pogonu, hrvatski olimpijci svakodnevno treniraju na Jarunu i spremaju se za Europsko prvenstvo u listopadu u Poznanu.
- Psihički nam je puno lakše, nas dvojica baš volimo trenirati, pogotovo u prirodi, zato smo i izabrali veslanje. I s te nam je strane sad puno lakše nego dok smo bili zatvoreni. Da, bilo je teških trenutaka, kad su nam otkazali Olimpijske igre i kad je pomaknuta cijela sezona. Nije jednostavno biti fokusiran i maksimalno trenirati, a ne znate niti za što se pripremate. Sad je sve puno lakše, opet smo na Jarunu, a pred nama je Euro. Vidjet ćemo, barem bi trebalo biti kaže stariji brat Valent. Kako ste trenirali u vrijeme karantene?
ODGODA NIJE NAŠTETILA
- Imamo doma ergometre, pa i bicikle, puno smo trenirali, kao i da smo vani, ali to nije isto. Puno možete napraviti ergometrom, pojačati kondiciju, ali ne možete dobiti pravi osjećaj u čamcu. To je potpuno drugačije, u čamcu su puno jače sile. Karantena? Ma prvih tjedan-dva nisam imao nikakvih problema, pa i vrijeme je bilo loše. Ali kasnije... Uh, nije mi bilo svejedno, vani sunce, a ja doma - kaže Martin. OK, koliko jednogodišnja odgoda Igara mijenja planove braće Sinković u novom pohodu na olimpijsko zlato? - Dosta sam razmišljao o tome, mi smo sportaši srednjih godina i nama je svejedno. Jedna godina više ili manje, ne igra ulogu, bit ćemo spremni i za OI 2021. godine. Vjerujem da je starijima teže, pogotovo onima koji su mislili nakon Tokija završiti karijeru, pa su već pronašli nove poslove. Pred njima je sad velika, ali i teška odluka. Doći će i neki mlađi veslači koji će sazreti u tih godinu dana pa osigurati plasman na OI, a tko zna, možda i ući u borbu za medalje. Tako da zbog ove odgode ima sretnih i manje sretnih veslača, a nama je baš svejedno - priča Valent.
Cijeli život posvetili su veslanju, iza njih su medalje s Olimpijskih igara 2012. (srebro) i 2016. (zlato). No koliko je još motiva u braći, koliko će se moći natjerati buditi se svako jutro i žestoko trenirati...
HTIO BIH BITI TRENER
- Uh, teško pitanje. Ne znam, za sada nam motiva ne nedostaje, volimo trenirati. Poslije svakog SP-a imamo odmor tri tjedna, a ja se već nakon prvog jedva čekam vratiti u čamac. OK, nije da baš svaki dan jedva čekam doći na trening, bude i dana kad nam se ne da probuditi se i trenirati, ali motiva nam ne nedostaje. Planovi? Samo da bude zdravlja, a onda možda potegnemo do Pariza (OI 2024.), pa čak i Los Angelesa (OI 2028.) - poručuje Martin.
Braća Sinković razmišljaju i o danima nakon veslačke karijere...
- Da, znam se uhvatiti u razmišljanjima čime bih se volio baviti, treba misliti i o tome, ali nisam odlučio. Siguran sam da ću ostati u sportu, privlači me biti veslački trener - kaže Valent.
Vrhunski uspjesi braće Sinković privukli su mnogu djecu veslanju, a pitaju li mlađe generacije i za poneki savjet?
- Ha, ha, nekad pitaju, ali mi se čini kako se boje pristupiti nam. I to mi je žao, trudimo se prema svima biti otvoreni. Tko nas pita za savjet, na raspolaganju smo, svima ćemo pomoći. Svjesni smo da smo uzori mlađima, pa se trudimo biti što bolji uzori. I želimo da ljudi na nas jednog dana gledaju kao na pozitivne likove. Nitko sretniji od nas ako roditelji djeci kažu: ‘Probajte biti kao Sinkovići’ - rekao je Martin.
TRENIRALI GIMNASTIKU
U Londonu ste zlato osvojili u dvojcu na pariće, sada zlato napadate u dvojcu bez kormilara. Je li to ikome uspjelo? - Ne, to još nitko nikad nije napravio. Evo, mi smo bili prvi koji smo osvajali svjetska zlata u te dvije discipline, sad želimo to ponoviti i na OI-ju - priča Martin. A čime biste se bavili da niste u veslanju?
- Kao klinci smo trenirali gimnastiku pola godine, pa je brat prešao na vaterpolo, a ja sam šest godina trenirao nogomet - poručuje Valent, a Martin zaključuje: - Vjerojatno bih bio u nekom loptačkom sportu...