‘MI TITU ZLATO, A ON NAMA ZLATNE SATOVE
ŽAO MI JE ŠTO SE SVE TE NAŠE MEDALJE I USPJESI GURAJU POD TEPIH, KAO DA SU IH OSVOJILI NEKI STRANCI, A NE MI, PRIČA PETAR SKANSI
PROŠLO JE 50 GODINA HRVATSKA PETORKA OSVOJILA JE SVJETSKO ZLATO I OTIŠLA TITU NA PRIMANJE Na današnji dan prije 50 godina košarkaška reprezentacija Jugoslavije pobijedila je SAD u Ljubljani 7062 i osigurala naslov svjetskog prvaka.
Bilo je to prvo svjetsko zlato bivše reprezentacije, a osvajanje na domaćem terenu pobudilo je euforiju među navijačima. Bila je to prekretnica koja je košarku uvrstila uz bok nogometu pa je postala sport broj jedan po uspjesima i medaljama s velikih natjecanja. Košarka je tad uvrštena u TV program, a u gradovima su nicali košarkaški tereni. Zlato iz Ljubljane bilo je pokretač košarkaške priče koja je trajala do EP-a u Italiji 1991. godine, zadnjeg velikog natjecanja pod zastavom bivše države.
NA PRIMANJU KOD TITA
Uz Jugoslaviju, na završni turnir u Ljubljanu plasirali su se SAD, SSSR, Čehoslovačka, Brazil, Italija i Urugvaj. - Bili smo toliko spremni da smo mogli odigrati dvije utakmice zaredom. Bili smo svjesni snage, a nakon što smo pobijedili Italiju i probili psihološku barijeru, sve nam se otvorilo - prisjetio se Nikola Plećaš. Dvorana Tivoli na svakoj je utakmici bila krcata, navijači su bodrili svoje ljubimce, pa su padali Brazil, Čehoslovačka, Urugvaj... Zahvaljujući pobjedama Brazila nad Sovjetima i Italije nad SAD-om, Jugoslavija je dobila priliku pobjedom nad Amerikancima kolo prije kraja osvojiti zlato. Na današnji dan to im je pošlo za rukom, zahvaljujući Ćosiću i Skansiju, koji su carevali pod obručima. Nakon utakmice igrači su se satima probijali do autobusa, a sutradan su u utakmici bez rezultatskog značaja poraženi od Sovjetskog Saveza. - Teško je i opisati euforiju koja je vladala, nismo se mogli maknuti, a da se oko nas ne bi skupila masa ljudi, svi su nam željeli čestitati. Ljubljana je bila prekretnica koja je košarku učinila poznatom i priznatom - prisjetio se Rato Tvrdić i dodao: - Sutradan su nas avionom odvezli na prijam kod Tita u Beograd, gdje smo mu darovali zlatnu medalju, a on nama zlatne satove Schaffhausen s posvetom.
Nažalost, taj uspjeh prekrila je prašina zaborava, u Hrvatskoj se nitko više i ne sjeća tog zlata, iako su ga iskovala šestorica hrvatskih košarkaša. Štoviše, osim Jelovca, koji je ulazio s klupe, petorka kojom je izbornik Ranko Žeravica počinjao utakmice bila je Plećaš, Tvrdić, Šolman, Ćosić i Skansi.
KAO DA SMO STRANCI...
- Naravno da smo žalosni što su naši uspjesi zaboravljeni, ne samo onaj iz 1970. Čini mi se da čelni ljudi hrvatskog sporta i košarkaškog saveza smatraju da je sve počelo 1992. godine u Barceloni, ali to nije istina. Tko zna, da nije bilo nas, možda ni tog uspjeha iz Barcelone ne bi bilo. Sramota je da nigdje nema ni spomena na nas koji smo tad bili nositelji reprezentacije kaže Damir Šolman, koji je na EP-u, SP-u i OI-ju osvojio sedam medalja. Najboljim igračem prvenstva žiri je proglasio Petra Skansija, a nagrada je uručena Sergeju Bjelovu iz SSSR-a. No Skansiju teže pada što su on i suigrači pali u zaborav, nego što mu je Bjelov “oteo” prestižni naslov.
- Dovoljno je doći u prostorije HOO-a i pogledati fotografije po zidovima. Nema nigdje sportaša prije 1990. To je degutantno. Mogao je to na neki način inicirati i pokojni predsjednik Tuđman, ali nije. Mogli smo i mi sportaši dignuti svoj glas, ali nismo. Žao mi je što se sve te medalje i uspjesi guraju pod tepih, kao da su ih osvojili neki stranci, a ne mi - žalostan je Skansi, u čijem je mandatu pomoćnika ministra sporta ustanovljena i “sportska mirovina” za sve nositelje odličja s velikih natjecanja.