DA MOGU, PJEVALA BIH U MRAKU... Kako su izgledali tvoji najraniji doticaji s glazbom?
OSVJEŽENJE Singlom ‘T.R.A.G.’ opet je zablistala. Nekoć drugi vokal Lolobrigide, danas je u solo akciji pod imenom Sun U. Zapjevala je na hrvatskom jeziku i ubola radijsku uspješnicu...
Umjetnica Sun U je jedna normalna cura koja ljeti voli provoditi vrijeme na krovu. Sebe opisuje kao neozbiljno ozbiljnu, koja puno razmišlja o svemu.
Genijalna pjevačica i autorica sve što radi, radi punim srcem. Radi glazbu koju kod nas ne možete često čuti, a riječ je o synth popu. Ona je mlada zagrebačka glazbenica i umjetnica Sanja Šiljković. Talentirana glazbenica je s 20 godina dobila nagradu Status glazbene unije za najperspektivnijeg mladoga glazbenika. Javnost je Sanju imala priliku upoznati u bendovima poput Lollobrigida, Shoxx i Headswitch. Potom je krenula u solo vode.
Prvi susret je bio sa sintićem i maminom prastarom gitarom. Moji su skužili da imam talent. Kasnije sam se prebacila na bas gitaru. U Rock akademiji su primijetili da skidam sve po sluhu. Imala sam 17 godina kad sam upala u prvi bend. Dečki su bili stariji sedam, osam godina od mene. Bila sam mlada pa mi je to bilo baš čudno. Uskoro sam postala frontmen tog benda uz sviranje bas gitare. Dobila sam i nagradni Status glazbene unije za najperspektivnijeg mladoga glazbenika. Dobili smo i od Fendera nagradu za najbolji demo bend, no na kraju smo se raspali. Kasnije sam ušla u Lollobrigidu jer me zvala Ida Prester. Vidjela me na koncertu benda Headswitch u Saxu i pitala bih li htjela biti u bendu. Ostala sam nekoliko godina. Shoxx je bio sljedeći bend u kojem sam bila. Kad se i taj bend raspao, skužila sam da se više ne mogu pouzdati u bendove i da ne mogu tako lako naići na istomišljenike. Bilo me je strah napraviti nešto solo, uvijek sam mislila da sam bendovski igrač. Odlučila sam da neću imati bendove, nego da ću ići samostalno. Uzela sam si pauzu da se očistim od svega, koncerata, putovanja... Dvije godine sam tražila svoj sound, pa kupila svu opremu. Kad sam skupila materijala za dva albuma, onda sam odlučila izaći kao umjetnik krajem 2017. godine. Prvi album koji sam objavila ‘Discover’ bio je čušpajz, kombinacija starih dana i doba kad sam se baš profilirala i skužila svoj sound.
Veliki je interes za tvoju muziku, je li te to iznenadilo?
Dugo sam u mjuzi, a često ljudi ne doživljavaju synth pop kao nešto ‘ozbiljno’, tako da me bilo malo strah što će ljudi reći kad izađem i nisam znala što očekivati. Išla sam snimiti spot koji nije klasičan pop spot. Uskoro su mi ljudi koji ne vole pop i koji ga ne slušaju rekli da im je dobro...
Kako bi opisala svoj glazbeni žanr?
Skandinavski synth pop koji nije ‘moneymake’ pop, nego je pop koji nešto želi reći. Uvijek su tu neke poruke iza. Moje poruke uvijek imaju taj neki lifecoach moment. Nešto iz vlastitog iskustva. Ja sam jako puno naučila o sebi. Dugotrajan je proces dok ne dođeš do stadija gdje si skroz OK sam sa sobom. Biti svjestan svih svojih mana i vrlina. Ne zamjeraš nikome ništa, nisi ljubomoran ni na koga. Jednostavno potičeš ljude da budu bolji. Dobra energija je jako zarazna. Takve stvari me zaokupljaju. Kroz pjesme potičem ljude da budu svoji. Što god ti je sreća, ganjaj to. Imam, kao i neki drugi bendovi, u svojim stihovima to kopanje po psihologiji, kopanje po apstraktnim i filozofskim temama, gdje ti moraš sjesti i razmisliti o tome što je pjesnik htio reći. Ciljam na
‘PJESMA SE LJUDIMA DOPALA ZBOG TEKSTA. PUBLIKA MI GOVORI DA SAM IH POGODILA RIJEČIMA U ŽICU. AKO SAMO JEDNA OSOBA RAZMIŠLJA ZBOG PJESME, VEĆ JE PUNO...’, KAŽE SANJA
emociju, ali kroz ljudsku psihologiju. Ljudi su pohvalili pjesmu ‘T.R.A.G.’, koja je izašla na hrvatskom jeziku, upravo zbog teksta. Poanta priče je da si ponavljamo to ‘da nema toga što netko ne može napraviti’. Pusti druge da govore. Recimo, pjesma ‘2020’, koju sam izdala, govori o situaciji s potresom i korona virusom. Odnosno o tome kako ljudi zaborave što je bitno i zamaraju se nebitnim stvarima. Zaboravili smo na slobodu koju imamo, jer kad te netko strpa u boks, jako teško je podnijeti tu samoizolaciju. Mnogo ljudi ima problema biti sami sa sobom. Treba se suočiti sa sobom. Što prije to ljudi naprave, bit će im bolje.
Sama pišeš svoje pjesme?
Pjesme možemo reći da su poluautobiografske. U pjesmama se obraćam drugima, ali djelomično i sebi s tipa 15 godina. Moje obraćanje publici je kao da se obraćam mladoj sebi.
Otkud crpiš inspiraciju?
Ljeti znam sjesti na balkon te piti kavu i gledati ljude oko sebe. Ne analiziram ih fizički, nego, recimo, vidim neku tetu na stanici i razmišljam si je li ona sretna. O takvim stvarima razmišljam, tako nastaju pjesme. Jedna pjesma s albuma govori o granici duše i tijela. Zanima me kako bi čovjek izgledao da ga se iskroji po osobnosti. Pjesme su filozofske i netko će to skužiti te se javiti i reći da sam ga kupila pjesmom, dok će netko drugi poslušati glazbu i pogledati spot, ali mu i dalje neće biti jasno. Mnogo ljudi se nakačilo na tekstove. Rekli su mi da sam ih upiknula u žicu. I to je poanta priče. Ako dopre do jednog mozga, da počne razmišljati o nečemu, to je super. Netko tko ne kuži te stvari neće nikad skužiti, a neke treba samo malo pogurati da im se razbistri.