Male stube još zakrčene, a dva i pol mjeseca je od potresa...
NEIZVJESNOST Dok čekaju pomoć i obnovu domova, mještani zagrebačkog Markuševca ne spavaju. Osjete baš svako podrhtavanje tla, a najgore im je u kontejnerima
Na svakom kraju Malih stuba koje spajaju Tkalčićevu i Radićevu je traka, a na sredini još stoje kamene gromade. One su na stube pale prije dva i pol mjeseca. Još nitko ih nije uklonio. Jučer je Zagreb zatresao još jedan potres.
PUCAJU ZIDOVI I PROZORI
Uf, bilo je strašno. Probudio me potres! Ljudi su ovdje na rubu, prođe kamion, cesta se zatrese i svi već skačemo sa stolca kako bismo krenuli bježati. Nije lako, rekla nam je Mira Jordanić (64), članica Mjesnog odbora Markuševac.
Potres od 2,5 prema Richteru jučer je ponovno zatresao Zagreb. Iako je bio znatno manji od onog 22. ožujka, u Markuševcu, epicentru svih dosadašnjih potresa, kod ljudi je probudio stare traume.
- Mi smo ovdje u samom središtu, osjetimo svako podrhtavanje tla, čak i ono od neki dan od 1,5 treslo nam je kuće. Ljudi svaki dan pronalaze nove pukotine i oštećenja - kaže.
Grad Zagreb mještanima Markuševca podijelio je cigle i crepove za obnovu, a dio isporuke stići će tek sljedeći tjedan.
- Dio ljudi od ovih je donacija uspio pokrpati kuće, najvećim dijelom oni kojima kuće nisu toliko oštećene. Ipak, mnogo je onih kojima su popucali nosivi zidovi i koji se u njih jednostavno neće moći useliti. Nekima od njih uspjeli smo priskrbiti kontejnere, a neki prenamjenjuju garaže i podrume. Ljudi se snalaze kako znaju - objašnjava nam Mira. Mnogi stanovnici nisu željeli otići u SD Cvjetno naselje nego su se smjestili kod obitelji ili prijatelja, a dio se odmah uselio u podrume i garaže. - Ljudi ne razumiju da smo mi naučili na seoski način života. Izađemo iz kuće u svoje dvorište, a ne na beton. Tako da puno ljudi nije ni tražilo gradske stanove nego traže rješenja da ostanu ovdje. Zahvalni su za donaciju crijepa i cigli, iako mnogima to nije
DIJELI CIGLE dovoljno - kaže nam Mira. Traume je ponovno proživljavala i Vesna Ritoša, čija je kuća potpuno stradala u potresu.
- Sve se vrlo treslo i čulo kao grmljavina, kasnije nisam mogla zaspati. Ne znam ni tko je u ovom našem kraju, živimo svaki dan u strahu što će biti i hoće li nam se nešto srušiti na glavu - kaže. Od potresa ne spava mirno. - Kuća je načeta i samo se bojim da će sve pasti kao kula od karata - kaže.
Ona i suprug od statičara su dobili zeleno svjetlo za uređenje prizemlja, jedinog dijela kuće koji nije toliko stradao. - Dva kata ćemo morati srušiti jer rade pritisak na prizemlje. Ali kako nema konkretnog zakona, još ništa ne možemo. Molim se Bogu da nam do donošenja zakona ta dva kata ne padnu na glavu - priča nam u strahu.