PLENKOVIĆ JE NA PAPIR STAVIO PUSTA OBEĆANJA, A PAPIR SVAŠTA TRPI

HDZ je predstavio predizborni program. U njemu je riješio sve: od Imunološkog zavoda, preko preuzimanja INA-e, do viših plaća, mirovina i mjesta u staračkim domovima. I digitalizacije, naravno. Pune četiri godine čekao je Andrej Plenković razgovor s konzultantima za preuzimanje INA-e. I napokon ga je dočekao - u predizbornoj kampanji. Nema ništa bolje od dobrog tajminga. Kad se stvari na papir slože, očito se sve može. U praksi je to malo teže. HDZ-u najbolje vodi državu u izbornim kampanjama. U mandatu stvari počnu štekati. No ovdje se postavlja još jedno pitanje: treba li glasati za programe ili ljude?

Što je važnije: planovi na papiru ili ljudi koji bi te planove trebali provoditi u praksi? Programi se mogu pisati i prepisivati, brisati i dopisivati. I obećanja uvijek moraju biti skuplja, raskošnija i pompoznija od suparničkih.

Ali na izborima se glasa za ljude, a ne programe. Za ljude koji bi trebali provesti te programe, ali i za ljude koji će biti vrijedni naših glasova. Ljudi koji će ostati vjerni političkoj opciji koja ih je izabrala, ljudi koji neće pretrčavati u suparničke tabore, koji neće završavati na optužnicama i u korupcijskim skandalima, koji neće sramotiti svoje glasače i moći će se vratiti po novu dozu povjerenja. A takvih je najmanje i do takvih je najteže doći. Lako je napisati program, to može svaka budala. Naći pouzdane i kvalitetne ljude na izborima puno je teži problem koji je postao kronična bolest hrvatske politike.

Kad Plenković izlazi u javnost s popisom dobrih želja i pompoznih obećanja, gleda ga se kao onoga tko četiri godine nije povukao niti jedan ključan reformski potez. Krpao je rupe, sanirao afere, otpuštao ministre, zubima se održavao na vlasti. Ali reforme nije provodio. Napredak nije osigurao. Zašto bi sad ljudi za njega glasali? Samo zato što je tako napisao na papiru?

Papir, naučili smo već, svašta trpi.

PROGRAMI SE MIJENJAJU. NA IZBORIMA SE GLASA ZA LJUDE KOJI ĆE PROVESTI TE PROGRAME