LAKŠE MI JE VOZITI KRUZER NEGO AUTO
HRVATICA MAJA SABOLIĆ ‘VOZI’ NAJLUKSUZNIJI BROD NA SVIJETU
S ovim brodom sam otkad je to bio zapravo hrpa čelika i kabela. Znam svaki otvor na njemu, svaki dio. Kad siđem s njega i pogledam, lijep je osjećaj znati
da ja to ‘vozim’. Priča nam to Maja Sabolić (31) iz Kutine, koja je prva časnica za navigaciju na polarnom kruzeru Scenic Eclipse. Luksuz, luksuz i samo luksuz. Tako se zapravo, i jedino, može opisati ovaj ekskluzivni kruzer koji ima šest zvjezdica, a koji je porinut prošle godine. Putovanja u njemu stoje desetke, pa i stotine tisuća eura. Hrvati, zbog dubine ili bolje rečeno plitkoće svoga džepa, nisu gosti na njemu. No po mnogočemu je on povezan s Hrvatskom. On je ponos naše brodogradnje. Građen je u pulskom brodogradilištu Uljanik. Na njemu rade Hrvati. Kapetan osoblja je Hrvat. A i “vozi” ga Hrvatica.
‘BROD NISAM OGREBALA’
- Pa i nije to neka velika drama. Meni je lakše ploviti brodom nego voziti auto. Kad vozim auto, imam osjećaj da je to sve nekako malo. Malo je prostora unutra, uska mi je cesta, ima puno ljudi. Kad sam na brodu, sve je tako lijepo, otvoreno more. Draže mi je i lakše ploviti. Znam kako što napraviti. S autom je kompliciranije. Brod, recimo, nisam nigdje zakvačila ni ogrebala - kroz šalu priča. Brod je od svibnja na vezu u riječkoj luci. Ne plovi zbog korone. Inače, posebno je napravljen za plovidbu u polarnim područjima. - Mi idemo u područja gdje kruzeri baš i ne idu. Idemo do Antarktike, Grenlanda, Ognjene zemlje. Plovimo između leda. Tad zapravo najviše ja i upravljam brodom jer imam iskustva u tome. Naši putnici izađu s broda, mogu hodati po tom višegodišnjem morskom ledu, imaju na raspolaganju i vožnju helikopterom, pa čak i podmornicom - kaže Maja. Opremljen je velikim yacht klubom, gdje se služi hrana i piće, a u sklopu kojeg se nalazi i bazen. To je prvi takav bazen ikad postavljen na brodu, objašnjava. Na brodu je i restoran, lounge prostor te teatar za razna predavanja, kino i kazališne predstave. No najviše luksuza odiše u najvećoj kabini na kruzeru.
SVE ODIŠE LUKSUZOM
- To je tzv. vlasnička kabina. Međutim, vlasnika u njoj nema. On je iznajmljuje. Kabina ima 130 kvadrata, dnevni boravak, spavaću sobu, posebne sobe koje služe kao ormari, dvije kupaonice. Ima poseban dio palube zaštićen od pogleda, na njoj je i privatni jacuzzi. Na naš kruzer stane nešto više od 200 putnika. Samo ću vam reći da Hrvata među putnicima nema - dodaje Maja. Kaže kako je igrom slučaja zapravo dospjela na Scenic Eclipse. Olakotna okolnost joj je bila što zna hrvatski, a brod se gradio u Hrvatskoj. - Javila sam se na natječaj, ali to što znam hrvatski je sigurno pomoglo, kao i to što imam iskustva s navigacijom u ledu. Došla sam zapravo vrlo rano u procesu brodogradnje. Kad sam stigla, brod je bio doslovno samo čelik i kabeli. To obično moja struka ne vidi. Mi ne vidimo brod dok se gradi. Eventualno dođemo u kasnoj fazi gradnje, kad se već mogu neke stvari odrađivati, gdje ima kompjutora, pa mi moramo nešto sa svoje strane postavljati. Tako da je to bilo dobro iskustvo za mene - kaže Maja. A iskustvo se, kaže Maja, cijeni najviše. Iskustvo i znanje vode je i u najtežim trenucima. Oni moraju prevladati strah.
- Poznajem ovaj brod. Nema straha. Možda je bilo na početku dok sam bila treći časnik, kad sam bila na teretnom brodu i stavili su me u Kini da plovim područjem u kojem ima puno ribarica, a ja upravljam brodom od 300 metara koji i nema neke manevarske sposobnosti - kaže Maja i nastavlja. Ali jedanput, drugi put pa shvatiš kako što funkcionira. Sve ti to uđe u naviku i upoznaš se s mostom i opremom. Postane lakše. Sve se to prevlada. Susretala sam se na teretnom brodu i s valovima visokim 10, pa i 15 metara, ali sve se to odradi bez problema. To je dio ovog posla, kaže Maja i nastavlja:
- Pomaže i odgovornost koju nosi ovaj posao. Iza tebe, dok ploviš, je 300 ljudi. Imaš odgovornost prema njima, prema drugim ljudima, prema drugim brodovima, okolišu. Izgleda komplicirano.
‘NE GLEDAJU ME DRUKČIJE’
Puno je gumbića, pokazivača i ostalog na mostu. Olakšava što sam žensko, pa mogu više stvari raditi odjednom - kaže kroz šalu. Pitamo je jesu li je zbog toga što je žensko gledali “ispod oka”. Ipak se pomorstvo i danas vodi kao većinom muška profesija. - Iskreno rečeno, nisu me gledali drukčije. Bar ja nisam dobila takav osjećaj. Ovdje je dosta drukčije. Mislim na putnički brod u odnosu na teretne. Na putničkima ima više ženske posade. Dok sam radila na teretnim brodovima, bilo je nešto drukčije. Ali i dalje nije bila stvar u tome tko je žensko, a tko je muško. Tamo je bilo drukčije jer sam relativno rano došla na teretni brod. Bila sam najmlađa, a nadređena sam bila mnogo starijim mornarima. U Hrvatskoj je to možda malo više bauk ako je žena časnica, ali mislim da se to polagano mijenja. Vani je to potpuno normalno da žene plove na trajektima, teretnjacima itd. Na kraju se zapravo ništa ne svodi na spol nego na tvoje znanje i iskustvo. Poštovanje ćeš samo time steći - kaže Maja. Plovi već sedam godina. Tri mjeseca je na moru pa tri kod kuće. Kada je na moru, onda nema stajanja. Radi se svaki dan. . Ali ne smeta joj. - Moj radni dan, recimo, počinje u četiri sata. Od četiri do osam imam tzv. gvardiju. Na mostu sam, upravljam brodom. Nakon toga, od osam do podne, sam na helipadu ako imamo operacije s helikopterima. Ili ako imam nekog drugog posla, oko ručka ili poslije ručka, onda to obavljam. Nakon toga sam slobodna do 16 sati, a onda sam od 16 do 20 sati opet na mostu. Potom do 21 završavam papirologiju i onda oko 22 sata idem spavati. I tako svaki dan - priča Maja i nastavlja: - Nije mi naporno. Radim posao koji volim i navikla sam se na to. Meni se sviđa ovaj avanturizam, odlazak na razna mjesta. To mi nekako olakša sve te teškoće na poslu - zaključuje Maja.