PRVAKINJA IVA: U VOJSCI JE BAS SUPER

Otac mi je prvi hrvatski osvajač medalje u taekwondou, i on i djed bili su u HV-u, a sad sam i ja, priča Iva Radoš (24)

U 6 sati je postrojavanje na pisti. Zatim bismo dobili upute za dan i uputili se na doručak. Poslije doručka imali smo predavanja, razne vježbe i testove, pa svoje treninge...

Tako je izgledao jedan dan u vojarni europske prvakinje u taekwondou Ive Radoš (24). - Od malih nogu sam u sportu i taj je tempo meni normalan. I inače ustajem u 6.30 ili 7. Prvi trening je u 9 ili 10, pa ručak i spavanje, pa trening od 20.30 do 22 ili 22.30. Zbog toga ne čudi da obožava - spavati.

- To mi je ispušni ventil.

A u vojarni se našla jer je odslužila vojni rok. I preci su joj bili časnici HV-a. - Zanimljivo i prekrasno iskustvo. Na tu ideju sam došla prijedlogom HOO-a koji je odabrao sportaše MORH-u za služenje roka. Vojni dio smo određivali dva tjedna u Požegi, a ostala dva mjeseca u svojim klubovima. I sad smo ugovorni pričuvnici Hrvatske vojske. Ne postoji nikakva razlika između djevojaka i mladića, bili su ondje Kristina Tomić, braća Sinković, Ivan Kvesić, Marko Milun, Lovre Brečić... Voljela bih nastaviti suradnju s vojskom kad završim fakultet. Duga i bujna crna kosa je “preživjela”...

- Nije me nitko zezao da će me ošišati jer cure se u vojsci ne moraju šišati. Samo sam imala malo problema jer imam dugu i tešku kosu, a vojna punđa je vrlo niska, tako da sam morala pronaći rješenje da ostane na mjestu.

Iva studira ekonomiju na Vernu i ističe kako joj je vjera pomogla na životnom putu. - Molitva i misa nešto su bez čega ne bih mogla živjeti. Odnedavno sam članica grupe Sportaši s krunicom, gdje sa sportašima iz raznih sportova i dijelova svijeta zajedno molim krunicu svaki dan. Njezin otac Ivan Radoš je osvojio prvu medalju za Hrvatsku u taekwondou, broncu na EP-u 1992. godine. - Taekwondo sam počela trenirati kad sam imala 9 godina, krenula sam sa starijom sestrom i mlađim bratom. Prije toga sam trenirala rukomet, košarku, plivanje i gimnastiku, tata nas je jednom na maškarama pitao bismo li htjeli probati taekwondo i pristali smo. Nikad nas nije forsirao. Ivina je majka bila rukometašica, ali ne profesionalno.

- U kući smo svi sportaši i odlično se slažemo. Zajedno kao obitelj svaku večer molimo krunicu od kada znamo za sebe - govori nam Zagrepčanka podrijetlom iz Seonica kraj Tomislavgrada u BiH.