Velebit: Na ‘vjenčanje’ u gojzericama i vjenčanici

BAJKA Zbog korone im je odgođena svadba, no Barbara i Tihomir stvorili su uspomenu najdražeg dana i mjesta...

Trebali smo se vjenčati 2. svibnja. Sve je bilo dogovoreno. Naša bajka u restoranu u blizini slapova Krke, 300 uzvanika, bend... toliko je truda uloženo i onda sve moraš otkazati, priča nam Barbara Rašin iz Pakoštana.

Ona i zaručnik Tihomir Vukoja sanjali su da će svoju 13-godišnju ljubav, koja seže još u srednjoškolske dane, okruniti u svibnju. No uplela se epidemija korone i pokvarila im planove. Morali su otkazati sve i vjenčanje prebaciti za listopad. I nije peti mjesec odabran slučajno, ima svibanj mnogo simbolike u njihovim životima.

- Tad rođendane imaju i moja mama i brat, naš pas Ares, a tad cvjeta i naš vjenčani cvijet govori nam. Ranunkulus cvjeta baš u petome mjesecu, to je naš cvijet. Tihomir mi ga često poklanja. Iako baš ne zna puno o cvijeću, gdje god da se nađemo, kad ga ugleda, obavezno mi ga donese - govori nam Barbara vraćajući se na priču o otkazanom slavlju.

- Koliko smo samo truda uložili, da dobijete sve ljude u isto vrijeme na istome mjestu, organizirate bend... I onda se tu uplete epidemija. Baš sam bila tužna. Kako sam stalno bila u kontaktu i s Andreom i Marijem iz Idearium Weddingsa, s kojima smo dogovorili snimanje na vjenčanju, ona nam je, u želji da u ono vrijeme negativnih vijesti razbije to crnilo, odlučila pokloniti snimanje - prisjeća se kako je pala odluka da se ona i Tihomir ipak “vjenčaju” u petome mjesecu. - Budući da oboje volimo planinariti i često s društvom idemo u planine, odabrali smo Tulove grede, na koje smo otišli baš 1. svibnja, jer svake godine tad odlazimo tamo - kazala je.

Za ovo vjenčanje nije bilo puno priprema. Andrea Franić toliko se angažirala te dala sve od sebe da Barbari pronađe i vjenčanicu za taj dan.

- Sve je ispalo savršeno. Zvala je nekoliko dizajnera, a na njezin poziv odazvala se Ivana Čizmadija iz Osijeka. Kao da je znala da sam Ivanin studio i sama kontaktirala prije vjenčanja. Budući da je moja mama Slavonka, baš iz Osijeka, htjela sam na svom otkazanom vjenčanju imati upravo vjenčanicu iz Osijeka - kaže i dodaje da na “vjenčanju” nije htjela nositi potpetice. - Nisam ja cura od štikli. Ni na vjenčanju ih neću nositi, pa ih tako nisam nosila ni gore. Ponijela sam svoje omiljene gojzerice, koje imam već godinamakaže dodajući da je s njima išao i njihov Ares, devetgodišnji američki stafordski terijer.

- Bez njega to ne bi bilo to priča Barbara i dodaje da je na Velebitu “palo” jedno obećanje. - Odlučili smo da ćemo si poklanjati što više zajedničkih trenutaka, baš kao što je bio taj dan na Velebitu, jer takvi trenuci ostaju zauvijek.