PRAVA ISTINA NIKAD SE NECE SAZNATI?
SUTRA PRESUDA SMILJANU SRNEC TERETE DA JE UBILA SESTRU JASMINU I 19 JE GODINA MRTVU DRŽALA U ŠKRINJI
Tijelo Jasmine Dominić (23) u zamrzivaču obiteljske kuće u Palovcu pronađeno je 16. veljače prošle godine, prije točno 499 dana. U utorak, 500. dan od pronalaska, varaždinski sud izreći će nepravomoćnu presudu njezinoj sestri Smiljani Srnec (45).
Cijelo to vrijeme Smiljana se nalazi u istražnom zatvoru u Varaždinu. Ako ju sud nepravomoćno proglasi krivom za ubojstvo i izrekne joj kaznu zatvora višu od pet godina, tamo će i ostati do pravomoćnosti. Ako ju oslobode, odmah izlazi iz zatvora. - Nisam kriva, nisam ubila sestru, voljela sam je - govorila je Smiljana kroz suze na sudu. Ipak, nije otkrila tko bi drugi mogao biti odgovoran za ubojstvo. Tijekom suđenja saslušano je 29 svjedoka, od toga 17 optužbe, a devet je pozvao sud po službenoj dužnosti. Obrana je predložila ispitivanje 12 svjedoka, sud je saslušao njih troje.
Iako je suđenje pred krajem, odnosi u obitelji Dominić Srnec te okolnosti koje su dovele do Jasminina ubojstva i skrivanja tijela u škrinji punih 19 godina vjerojatno nikad neće biti do kraja rasvijetljene.
Smiljana je bila više prevrtljiva, dok je Jasmina bila više na strani istine i pravde, opisala je karaktere dviju sestara njihova ujna Nada Sabol iz Palovca. Dominići s rodbinom s majčine strane nisu bili u dobrim odnosima. Ujna Nada Sabol tako je rekla da s Dominićima 15-ak godina uopće nisu bili u kontaktu jer su “znali ružno pričati” o našoj djeci, obitelji.
- Smiljana je pričala neistine o našoj kćeri. Tad smo prekinuli svaki kontakt - pojasnila je. Ni ujak Drago Sabol s članovima uže obitelji od trenutka Jasminina nestanka ne razgovara čak ni s majkom ubijene, svojom sestrom Katarinom Dominić. On je jedini član obitelji koji je još 2005. godine policiji iznio sumnje da bi Jasmina mogla biti ubijena. Čak je angažirao i vidovnjaka iz okolice Bjelovara koji je imao viziju da je njezino tijelo negdje u blizini vode.
‘MARTIN JE LOŠE ŽIVIO, PIO JE’
- Nisam mogao podnijeti njihov način života. Ja sam se distancirao od njih - rekao je o odnosu sa sestrom i njezinim suprugom Martinom, a zatim se dopunio. - Martin je dosta loše živio. Pijančevao je. Govorio sam sestri neka prekine s njim, neka ga ostavi, neka ode s djecom od njega, ja ću joj pomoći. Ona to nije prihvatila. Radio je povremeno, što je zaradio je zapio. Početkom rata se posvađao, prebio je čovjeka. Kad je taj čovjek izašao iz bolnice, tražio je odštetu. Kuća je završila pod hipotekom. Ona je otišla raditi u Njemačku, koliko god je zaradila, sve se potrošilo. Ja sam tad prekinuo apsolutno sve komunikacije s njima, nisam više mogao - rekao je Drago Sabol. Sestri nikad nije oprostio što je čekala pet godina prije nego što je otišla službeno na policiju prijaviti njezin nestanak. Katarina Dominić je nestanak kćeri prijavila 16. kolovoza 2005. nakon što je u njezinoj sobi pronašla njezine dokumente, osobnu iskaznicu i putovnicu koji su istekli još 8. srpnja 2003. Shvatila je tad da Jasmina nije i ne može biti u inozemstvu. U prijavi je navela da je Jasmina nestala u kolovozu 2000. godine u Zagrebu i Dubrovniku. I otac djevojaka, danas pokojni Martin, kojega su Palovčani obožavali jer je igrao nogomet u lokalnom klubu, bio je uvjeren da Jasmina studira u Zagrebu. Kasnije se doznalo da je Jasmina 1996. upisala studij politologije na Fakultetu političkih znanosti, no status studenta prestao joj je 30. rujna 1999., što Palovčani nisu znali. O Jasmini vrlo malo znamo nakon što je završila srednju školu. Ne znamo s kim se družila, gdje je izlazila. Znamo da je jedno vrijeme radila u kafiću u Palovcu, gdje je upoznala oženjenog muškarca i kratko se s njim upustila u vezu. Bilo je to negdje 1999. Saznali smo i da Jasmina nije bila na maturalnoj večeri, iako je svjedokinja Melita Sečan Hrastić bila uvjerena da je bila, dok nije pogledala fotografiju njihova razreda. Među poznatim licima nije ugledala Jasminino. Saznali smo i da Jasmina nije bila na proslavi 5. godišnjice mature 2001. Organizator ju je pokušao kontaktirati, no nije uspio. A što je sa Smiljanom? Ona je krajem 2000. u kafiću u kojem je radila upoznala budućeg supruga Ivana Srneca. Tad je već imala izvanbračnu kćer Katarinu Dominić. Palovčanin Dražen Palfi, kolega keramičar Smiljanina supruga, tvrdi da su on, Smiljana i Ivan za Uskrs 2001. zajedno putovali u Mađarsku. Ispričao je da je Smiljana tom prilikom imala Jasminine dokumente, no prešli su granicu bez kontrole. Kad ju je pitao zašto ima sestrine dokumente, ona je navodno odgovorila: “Pa mi smo si slične!”. Napravio je Palfi svojevrsni “kupus” govoreći kad se što zbilo. Tako kad o istom događaju priča u tužiteljstvu, govori da je to bilo 2003., kad su Smiljana i Srnec već bili u braku. Put u Mađarsku ne spominje policajcima, s kojima je dvaput pričao tijekom istrage Jasminina nestanka 2005. U tužiteljstvu govori da je Jasminu posljednji put vidio u Zagrebu u rujnu 2000., dok policajcima 14 godina ranije govori da ju je posljednji put vidio 2002. ili 2003.
UDARCI PO LIJEVOJ STRANI GLAVE
To je u razgovoru s policajcima potvrdio i Martin Dominić, koji kaže da je posljednju informaciju o Jasmini dobio upravo od Palfija dvije ili tri godine prije službene prijave nestanka. Martin, koji je već bio evidentiran za nanošenje teške tjelesne ozljede i prekršajno za tučnjavu u kafiću, 29. studenog 2003. zaradio je još jednu prekršajnu prijavu, za obiteljsko nasilje. Nakon što je pijan došao kući u 2.15 sati, počeo je vikati i lupati te probudio i uznemirio ukućane. Osim Smiljane, u kući su bili njezin suprug Ivan Srnec, kći Katarina u dobi od sedam godina i njihova tromjesečna beba. Otac je Smiljanu vrijeđao i nazivao pogrdnim imenima te ju je udario otvorenom šakom po lijevom uhu. Nazvala je policiju, koja je utvrdila da je Martin pod vidnim utjecajem alkohola, no ne i koliko jer je odbio alkotest. Nije Smiljanin branitelj Krešimir Golubić u završnim riječima slučajno naglasio da Smiljana nikad nikoga nije udarila po lijevoj
strani lica. Vještak sudske medicine dr. Josip Škavić u svojem je nalazu i mišljenju zaključio da je Jasmina preminula uslijed pet do šest udaraca nepoznatim tupotvrdim predmetom po lijevoj strani glave.
- Ovakav raspored opsežnih ozljeda na relativno maloj površini tijela u praksi nastaje kod osoba koje se tijekom ozljeđivanja nalaze u nekom pasivnom fiksiranom položaju, najčešće ležeći na podlozi. Pri tome je ozlijeđeni dio glave, u konkretnom slučaju lijeva strana glave, čela i lica, dostupna ozljeđivanju, to jest okrenuta prema osobi koja zadaje ozljede, dok je nasuprotni dio glave oslonjen o podlogu - pojasnio je Škavić. Dodao je da se žrtva nije branila i da je smrt nastupila najviše deset minuta nakon ozljeđivanja. Otklonio je mogućnost da je žrtva u vrijeme napada ležala na krevetu ili nekoj mekoj podlozi. Na pitanje tužiteljice dopušta li mogućnost da je ubijena u kadi, rekao je da ne može odgovoriti na pitanje koji je bio položaj tijela žrtve u prostoru. No odgovori je ponudio vještak psiholog iz Psihijatrijske klinike
Vrapče. Upitan govori li mu što činjenica da je Jasminino tijelo bilo golo i može li to upućivati na seksualnu konotaciju zločina, Romel Krajačić odgovara: “Sve ovisi o okolnostima, možda se netko kupao pa je zato tijelo golo, tad je osoba najranjivija”.
Inače, vještaci psihijatar dr. Goran Arbanas i psiholog Krajačić vještačili su Smiljanu Srnec te zaključili da je u vrijeme zločina bila neubrojiva i da kod nje nema naznaka psihičkih bolesti. Za Smiljanu kažu da je iznadprosječno inteligentna te da je kod nje prisutan niži prag tolerancije, frustracija, latentna agresivnost, narcisoidnost... Iz nalaza proizlazi da Smiljana u različitim situacijama ispoljava ponašanje u kojemu nastoji za sebe ishoditi najbolju poziciju, ne libeći se pri tome optužiti druge, pa čak i do razine da počini kazneno djelo. Pri tome ne pokazuje emocionalnu patnju, kajanje ili empatiju prema osobama koje su njezinim ponašanjem došle u lošiju situaciju. Ovakva sklonost projekciji, prebacivanju krivnje na druge, nepreuzimanju odgovornosti, osjećaj prava na takvo ponašanje karakteristika je disocijalnog poremećaja ličnosti. Osim disocijalnih karakteristika, kod Smiljane su, prema mišljenju vještaka, prisutna određena narcistička obilježja.
NE POKAZUJE KAJANJE
Tužiteljstvo tvrdi da je Smiljana sklona laganju te da o tome svjedoči i presuda kojom je 2016. uvjetno osuđena zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela. Naime, Smiljana je novac, koji joj je poslala majka, prokockala, a zatim lažno prijavila da su je opljačkala trojica Roma. Za laganje su je dvaput na istom ročištu optužili svjedoci Boris Kocijan i Sonja Šamarija, koji su poznavali obje sestre, no srcu im je uvijek bila bliža Jaca, kako su od milja zvali Jasminu. Majci je svjedočenjem pokušala pomoći kći Katarina Dominić Srnec. Upravo je ona s izvanbračnim suprugom Davidom Balentom počela čistiti staru škrinju. Na suđenju je ispričala da su otvorili škrinju jer su se tako dogovorile “mama i baka iz Njemačke”. - Pomagala nam je koliko je mogla jer je imala problema s kralježnicom - rekao je David Balent. Nakon što su u škrinji pronašli truplo, Smiljani Srnec je pozlilo. No Katarina je rekla da su odvoz škrinje dogovorili s društvom Sancta Domenica, što su ovi opovrgnuli. Sudac nije dopustio provjeru je li odvoz dogovoren s druga dva društva.