‘UHIĆIVALI SU NAS J EXIT TAD RUŠIO REŽI
POČECI FESTIVALA TEŠKA VREMENA Riječ Exit govori o želji za izlaskom iz izolacije. Rušili smo Miloševića i uspjeli, kaže osnivač Dušan Kovačević
U vrijeme kad je cijeli svijet “stao”, a većini nedostaju njihov stari život i navike, Exit se i dalje drži, ove godine od 13. do 16. kolovoza. Dušan Kovačević je osnivač jednog od najvećih svjetskih festivala.
Pokrenut prije 20 godina, jesi li uopće mogao zamisliti u što će se s godinama pretvoriti?
- Devedesete će u cijeloj regiji ostati upamćene kao jedno od najgorih desetljeća u povijesti. Radili smo razne evente koji su bili protiv tadašnje vlasti, a 2000. je nastao taj, kako ga mi zovemo, nulti Exit. To je trajalo gotovo 100 dana. Koncerti, partyji, političke tribine, predstave, izložbe... Povezivao ih je društveni angažman i ideja je bila na izborima srušiti Miloševića, što je i uspjelo. Bili smo uhićivani, borili smo se protiv niza pritisaka, ali uspjeli smo. Sama riječ Exit simbolizirala je želju da se izađe iz izolacije, da se okrenemo demokratskim promjenama. Želja nam je bila napraviti međunarodni festival jer smo znali što nam je cijelo to vrijeme u 90ima nedostajalo. Moja generacija izgubila je jedno desetljeće. Nismo tad ni znali kako doći do izvođača, ali kad je želja jaka, sve je moguće. Nakon nultog Exita, koji je bio u
PONOSAN studentskom parku, iduće godine smo se preselili na Petrovaradinsku tvrđavu i tamo smo do danas.
Taj prvi Exit na tvrđavi trajao je čak devet dana, a okupljalo se 30.000 ljudi dnevno. Dobar glas o festivalu tad se širio na ‘old school’ način?
- Exit je odmah te godine postao najveće regionalno okupljalište mladih. Neke su se veze obnavljale, rađala su se nova poznanstva. Dogodila se eksplozija pozitivne energije. Izvođači su bili oduševljeni jer tako nešto u normalnim zemljama nisu nikad doživjeli. Ljudi koji su dolazili prepričavali su to svojim prijateljima i publika je iz godine u godinu rasla. Tako je nastala legenda o Exitu. Od 2005. su stranci počeli stizati u većem broju, Guardian je Exit proglasio najboljim europskim festivalom te godine i od tada više nije bilo nazad. Važna godina bila je 2003., kad smo festival skratili na četiri dana i okrenuli se većim headlinerima. Značajni su bili dolasci Arctic Monkeysa, The White Stripes smo uspjeli realizirati 2005., i to nas je baš podiglo, Fatboy Slim koji je u to vrijeme bio golema zvijezda... Ljestvica se iz godine u godine pomicala. Lani smo doveli The Cure, koje smo praktički od početka željeli dovesti. pojedinačan koncert bi morala stajati više od 100 eura, a gdje je još cijeli festival. To je nešto što ova regija, nažalost, ipak ne može podnijeti
Motivacija za nastanak festivala je u početku bila društveno angažirana. Je li duh festivala svih ovih godina ostao isti?