ODLAZAK MAESTRA: ENNIO JE BIO NAJVEĆI
Dvostruki oskarovac i sinonim za filmsku glazbu, Ennio Morricone, preminuo je u 92. godini...
Jedan od najpoznatijih svjetskih skladatelja i kompozitora Ennio Morricone preminuo je u ponedjeljak u 92. godini, javljaju talijanski mediji. Umro je u bolnici od posljedica pada. Obitelj je objavila tužnu vijest i napomenula kako će sprovod biti privatan.
Njegovo je ime sinonim za kvalitetnu i nezaboravnu filmsku glazbu. Snimio je više od 500 soundtrackova, prodao 70 milijuna ploča, šest puta bio nominiran, a dvaput osvojio Oscara. Osvojio je i tri Grammyja te četiri Zlatna globusa. Ennio je odrastao u živopisnom kvartu Trastevere u srcu Rima s majkom, ocem te četvero braće i sestara. Gledao je oca, profesionalnog svirača trube, kako zarađuje za život glazbom. Majka Libera prodavala je tkaninu. Upravo mu je otac bio prvi učitelj, koji ga je osposobio da svira nekolicinu instrumenata, a s trubom se upisao na Nacionalnu akademiju, gdje je četverogodišnji program završio u šest mjeseci. Odmah je počeo skladati, što za film, što za teatar. Njegova je glazba postala vrlo popularna u SAD-u, gdje je Morricone skladao i za filmove redatelja poput Johna Hustona i njegova biblijskog epa, “Dvije mule za sestru Saru” Dona Siegela s Eastwoodom i Shirley MacLaine, te filmove s Rockom Hudsonom i Richardom Burtonom.
- Nema do Ennija. Njegova je glazba tako jaka, tako prepoznatljiva, a tako raznovrsna rekao je svojedobno slavni redatelj Quentin Tarantino, koji je gotovo u svakom svojem filmu imao njegov “sound”. Najveću slavu stekao je suradnjom s legendarnim redateljem špageti vesterna Sergiom Leoneom. Radio je antologijske soundtrackove za Leoneovu “dolarsku trilogiju” s Clintom Eastwoodom te za njegove kasnije klasike “Bilo jednom na Divljem zapadu” i “Bilo jednom u Americi”.
UŽIVAO JE U ZAGREBU
Zdravlje mu je bilo ozbiljno narušeno još 2014., kad je pao i ozlijedio kralježnicu. Kad je prije pet godina stigao u Zagreb kako bi održao koncert sa Zagrebačkom filharmonijom u Areni, na probama u Koncertnoj dvorani “Lisinski” uglavnom je sjedio u gledalištu, a glazbenicima je dirigirao njegov suradnik Stefano Cucci. Već tad se supruga Maria silno protivila nastavku turneje, ali maestra nitko nije mogao zaustaviti. Sićušan, žilav, vedrog duha, tog 11. travnja 2015. dirigirao je više od dva sata i oduševio zagrebačku publiku.
Bliska suradnica bila mu je i Zagrepčanka Suzana Perić, koja živi u New Yorku. Montažerka zvuka radila je na nekim od najpoznatijih američkih filmova, poput hita “Kad jaganjci utihnu”, “Gospodar prstenova” i mnogih drugih.
- S Maestrom sam se upoznala 1987. na filmu ‘Frantic’ Romana Polanskog, za koji je Morricone skladao glazbu, i od tada smo postali kućni prijatelji, pa sam upoznala i njegovu obitelj. Predivni su ljudi, a naročito me oduševila supruga Maria, koja je fantastična osoba. Dolazila sam k njima u Rim nekoliko puta, jer sam s Maestrom radila još i na filmovima Briana de Palme ‘Žrtve rata’ i ‘Misija na Mars’, kao i na filmu ‘Vuk’ Mikea Nicholsa - rekla je Suzana. Kad bi dolazio u Ameriku, a to su bile rijetke prilike jer nije volio avione, Suzana bi u pauzama između snimanja organizirala za ekipu radne ručkove u svojem domu, a Morricone bi već s vrata od nje tražio da mu pripremi “aglio olio e peperoncino”. - Ako mi to odmah ne skuhaš, okrećem se na peti i odlazim - šalio bi se Maestro, od kojega je Suzana, kako kaže, mnogo naučila o filmskoj glazbi.
- Obično bi se našli oko stola 2-3 dana prije snimanja i diskutirali. Naučio me što su to tzv. ‘overtones’, objasnio mi njihovu funkciju, naučio me glazbenoj fizici i dramaturgiji filmske glazbe. Vrhunski je poznavatelj orkestracije i komponira matematičkom preciznošću poput Bacha. Uz to, vizualan je tip pa bi prvo odgledao montirani film, a onda komponirao glazbu na temelju impresija - kaže Perić.
RITUALI PRED NASTUPE
Na dan koncerta imao je uvijek mali ritual. Nekoliko sati prije odlaska u dvoranu na tonsku probu okupio bi ekipu glazbenika na partiji karata - igri sličnoj dalmatinskoj briškuli i trešeti, pa bi se tako relaksirali od treme prije nastupa. Slovio je za izvrsnog igrača karata jer je imao matematički mozak i fenomenalnu memoriju. U Zagrebu je 2015. uoči koncerta ipak napravio iznimku. Umjesto partije karata odigrao je šahovski meč.
- Saznao je da Zagreb ima šahovskog velemajstora i svjetskog šampiona 2009. godine, Mišu Cebala, i s njim je poželio odigrati partiju šaha - ispričao je tad Morriconeov dugogodišnji suradnik, basist Nanni Civitenga.