M KUPUSOM ERU SE TEPISI

I PRAKTIČNI SAVJETI IZ TOG VREMENA DANAS SU ZABORAVLJENI ‘Knjiga za svaku ženu’ stajala je na policama gotovo svakog domaćinstva VODE I PEPELA, A DOMAĆICE SU ZNALE DA ĆE KLICE IZ POSTELJINE ‘UBITI’ SUNČEVE ZRAKE

NE METE SE BILO KAKO

NE UDIŠI PRAŠINU Prije metenja treba oko metle namotati vlažnu krpu i otvoriti prozore, a nos i usta vezati tankom maramom, savjetuje se.

Zdravlje zavisi u prvom redu od okoline: kakva okolina, takvo zdravlje. Našu okolinu čini većim dijelom godine naša kuća. Prema tome, naše zdravlje zavisi u velikoj mjeri baš od

kuće...

Da bi bila kuća čuvar zdravlja, treba znati kuću graditi, urediti i održavati. Sve ovo mora znati svaka napredna domaćica, počinje uvod u “Knjigu za svaku ženu” izdanu davne 1952. u Zagrebu, u Hrvatskoj seljačkoj tiskari. Ova knjiga, danas već požutjelih korica, bila je namijenjena mladim ženama kako bi postale “uzorne domaćice”. Uzornu ženu tog doba opisali su ovako: “Ona je domaćica, majka, odgojiteljica, čuvarica zdravlja i njegovateljica bolesnih ukućana. Ona brine o prehrani, a o pravilnoj prehrani ovisi pola zdravlja”.

SAVJETI ZA DOMAĆINSTVO

Knjigu je izdalo društvo Seljačka sloga, a za sebe su napisali kako su oni “društvo za prosvjećivanje sela, dok je ova knjiga prvi pokušaj da se u jednoj knjizi sakupi sve ono znanje koje je potrebno naprednoj domaćici i majci”.

Osim trikova za čišćenje, u njoj se nalazi još mnoštvo savjeta za domaćinstvo, od toga kako namjestiti i urediti dom, pravilno kuhati, krojiti i šivati do brige o djeci, bolesnicima, vrtu, domaćim životinjama...

Izdvojili smo pregršt praktičnih savjeta iz tog doba za čišćenje, a spomenut ćemo vam i neke metode koje danas više služe kao zanimljivost, nego što bi ih mnoge domaćice koristile. Primjerice, drvene podove su ribali mješavinom sapuna, vode i pepela. Ženama su savjetovali da svako jutro kuću dobro provjetre i “osunčaju posteljinu jer sunčeve zrake ubijaju svojim djelovanjem sve zarazne klice”. Nakon toga, dom je trebalo pomesti, ali ne bilo kako. “Prije metenja treba oko metle namotati vlažnu krpu i otvoriti prozore.

Nos i usta treba vezati tankom maramom, da se ne udiše prašina”. Preporuka domaćicama bila je pomesti kuću svaki dan, a izribati podove od dasaka jednom tjedno sapunicom i čvrstom četkom. Sodu bikarbonu nije bilo pametno koristiti jer “od nje daska vremenom posivi”. Daske su se ribale u smjeru linija na njima. Sapunicu za pranje podova radile su tako da su sapun izrezale na tanke listiće, stavile ih u vodu i ostavile na štednjaku da provrije.

PARKETE SU RIBALI BENZINOM

“Za pranje podova dobro je dodati i lug od pepela.” Ako su si željele olakšati, preporuka je bila obojiti drveni pod i premazati laštilom jer “tako je lakše čistiti”. S parketima se postupalo pažljivije pa je savjet bio - oribati ih benzinom. “Time se uklone sve mrlje i nečistoće, parketi dobiju svijetložutu boju i nakon laštenja postaju kao novi.” Upozorili su domaćice da budu oprezne jer je benzin lako

zapaljiv.