NJIHOV ČEŠNJAK IMA 850 GRAMA KOD NJIH JE SVE PRIRODNO
VELIKO SRCE Obitelj Kliček proizvodi ekološko povrće na imanju u Pešćenici pored Lekenika. Povrće prodaju, a dio dijele siromašnim građanima Siska jer, kako kažu, ne žele da itko bude gladan...
Nije ovo svadbeni buket, nego velika glavica češnjaka s imanja Marije i Ivana Kličeka, koji se u Pešćenici pored Lekenika bave ekološkom poljoprivredom.
- Ovome je 850 grama, a cilj mi je ‘kapitalac’ od kilograma! Svake godine od najveće glavice koja rodi uzmem sjeme, tako da, malo pomalo, svake godine imam sve većeg. Nek’ mi se javi onaj čiji je veći od mog - bećarski će Ivan, mesar u mirovini. Njega i suprugu Mariju smo zatekli u centru Zagreba, kamo povremeno prijateljima dovoze svoje ekopovrće.
- Ni u koroni nitko od njih, pored nas živih, neće ostati gladan - kažu Kličeki, koji svoje proizvode dijele i siromašnim građanima Siska. Onima koji preživljavaju s tisuću kuna mjesečno, kažu, nastoje pomoći koliko god mogu.
I sami su bili u bezizlaznoj situaciji kad je propala zagrebačka mesna industrija u kojoj su godinama radili. Ivan je bio mesar, a Marija trgovkinja. Još su neko vrijeme s djecom ostali u gradu, krpajući kraj s krajem, a onda su se prije dvadesetak godina odlučili preseliti na selo, u kuću koju su godinama prije malo pomalo gradili. Svoj su prvi vrt u Pešćenici posadili amaterski, no do danas je on prerastao u pravi mali ekološki raj. Tu ništa nije slučajno i ništa nije “kemija”. Tlo se malčira slamom, patkice su zadužene za probleme s puževima, ali najveća su vrijednost ovoga vrta kalifornijske
Sve je započelo amaterski. Godinama su proučavali ekološki uzgoj i danas u Pešćenici imaju pravi mali raj. Najveća vrijednost vrta su kalifornijske gliste. gliste koje proizvode ekohumus. Kličeki su prošli Hrvatsku uzduž i poprijeko prodajući taj humus, od kojega tlo postaje plodnije. Sve je to Ivan godinama studiozno proučavao, zainteresiran za ekološku proizvodnju. U njihovu vrtu u Pešćenici nema kemikalija, ali ima okusa i mirisa djetinjstva. Ivan je prve gliste Mariji kući donio na Valentinovo, prisjećaju se kroz smijeh. Držali su ih u kutiji ispod kauča, u Zagrebu, jer je Ivana zanimalo kako “funkcioniraju” i kako s njima pokrenuti proizvodnju ekohumusa na selu. Uspjeli su i danas uživaju u, doslovno, plodovima svojega rada.
- Od ovolikog češnjaka nema puno koristi u kuhinji, no zato dobro dođe kad pravimo kobase - dodaju Kličeki. U tome je Ivan majstor pa ga i Marija, nakon toliko godina braka, i dalje zaljubljeno gleda. Tko zna, možda baš ovakav buket ponesu kad im bude zlatni pir, a skoro će...