VIRUS IPAK JOŠ NIJE PORAŽEN

Epidemija COVID-a-19 sasvim sigurno nije lišena političkih konotacija. Štoviše, korona je najjači politički faktor koji se zadnjih godina pojavio u našim životima.

Andrej Plenković je zahvaljujući Viliju Berošu, Alemki Markotić i ostatku stožera najprije do nogu potukao stranačku opoziciju, a potom isto to izveo na nacionalnoj razini. Politički potencijal borbe protiv korone jasno oslikava činjenica da je do jučer posve nepoznati pomoćnik Milana Kujundžića, Vili Beroš, dobio više od 34.000 preferencijalnih glasova. To je vjerojatno hrvatski rekord. Ako to nije dovoljan dokaz, preferencijalni glasovi do jučer nepopularnog Davora Božinovića jest sigurno - on ih je dobio preko 12.000. Epidemiološke mjere u Hrvatskoj zadnjih mjeseci otvorile su brojna pitanja. Do koje mjere su one izraz struke, a u kojem opsegu su diktat politike? Početni ustupci Crkvi, zabrana rada nedjeljom – do koje je došlo kratko prije zadarskog teniskog turnira na kojemu se premijer Plenković družio sa zaraženim Đokovićem - prerano opuštanje, naveli su mnoge na zaključak kako se epidemiološki rezon povukao u drugi plan pred izbornim diktatom. Na pobjedi protiv korone građena je izborna priča.

- Uspjeli smo pobijediti virus u prvom poluvremenu - rekao je

Plenković u intervjuu za američki CNBC 6. svibnja. Danas, kad broj zaraženih rekordno raste, jasno je da nismo pobijedili. Brojke su nikad veće, stanje nikad gore, ofenziva virusa nikad jača. Imajući na umu „prvo poluvrijeme“očito je dakle da ne bi bilo prerano za proglašenje nekih tvrđih mjera – posebno oko događaja ili prostora na kojima se okuplja veliki broj ljudi – jer se čini izvjesnim da samodisciplina nije na potrebnoj visini. Ne treba sumnjati da vlada traži pravi korak za ples sa koronom, ali taj ples više neće biti ni onako ukočen ni onako siguran kao u prvoj fazi. Traži se prava mjera čvrste epidemiološke ruke. Što se više s njom bude otezalo, to gore.