NIČARIO DA NAS VIŠE GA NEMA
LJUDI ZA LJUDE Skupina volontera ‘Ljudi za ljude’ želi pomoći majci šestero djece koja je prije nekoliko dana u nesreći ostala bez supruga
Obitelj Trkulja proživljava svoje najteže dane. Šestero djece i majka Draženka (39) ne znaju kako dalje. Ostali su bez oca i supruga Zorana (39), koji je poginuo u utorak vraćajući se traktorom kući u Mačkovo Selo. Posljednji put od njega su se oprostili u četvrtak.
Kako bi prehranio obitelj, Zoran je radio poslove za dnevnicu gdje i kad god je trebalo u okolici Petrinje. Ova skromna obitelj od stalnih prihoda ima tek socijalnu pomoć i dječji doplatak, a u kući je troje školaraca.
ZAHVALNI SU NA SVEMU
Nakon što se pročulo za tragediju, u pomoć su nesebično priskočili volonteri skupine “Ljudi za ljude”. Hranu, odjeću za djecu, higijenske potrepštine, bojler, ali i perilicu rublja već su im osigurali ljudi velikog srca, koji su se i ovoga puta iskazali prije nego što su država i institucije primijetile kako živi ova obitelj. Kuća prepuna darova najmlađima je na trenutak odvratila pozornost od tuge, s kojom se sad moraju naučiti živjeti. Najmlađa Milana (3) nesvjesna što se u obitelji događa, od uzbuđenja nije znala bi li prvo otvorila igračku, čokoladu ili knjigicu. Njezina braća i sestre zahvalni na svemu što su dobili kao da se srame tražiti još nešto pa skromno odgovaraju kako im više ništa ne treba. Tek Nikola (8), koji je završio drugi razred osnovne škole, tiho je izustio kako bi volio dobiti cipele. No svakome tko dođe u njihovu obitelj na prvi pogled je jasno da im je pomoć više nego potrebna. Majka sa šestero djece živi u zidanoj kući bez fasade pa je vlaga u prostorijama njihova svakodnevica. Prozori na kući su zakovani i ne mogu se otvarati, nemaju peć na koju bi se grijali dok dođu duge i hladne zimske noći. Djeca spavaju na željeznim krevetima, a otkad su madraci više se nitko ni ne sjeća. Cijela kuća vapi za ulaganjem, ali novca za to nemaju. Za razliku od većine djece, troje školaraca iz ove obitelji u prvom valu korone nastavu su pratili na maminu mobitelu, jer za kompjutor i televizor nemaju. Najstariji sin Dražen (17) završio je trogodišnju srednju školu i po zanimanju je mesar. Nada se da će uskoro pronaći posao kako bi mogao financijski pomoći majci te osigurati bolji život braći i sestrama.
TREBA IM DUGOROČNA POMOĆ
- Teško je, ali najvažnije mi je da su mi djeca dobra i da se vole kroz suze je izustila Draženka. Veliko srce brojnih nepoznatih ljudi daje im nadu u bolje sutra. Oni koji žele pomoći mogu se javiti skupini volontera “Ljudi za ljude” na Facebooku, jer cilj im je dugoročno pomoći ovoj obitelji i osigurati im pristojne uvjete za život.
- Vjerujem u naše ljude jer oni do sada nikad nisu zakazali rekla je Branka Bakšić Mitić.