OPUŠAK MOŽE ‘PREŽIVJETI’ I DO TISUĆU GODINA
BORBA ZA PLANET Prof. Anić Vučinić upozorava da i male stvari, kao što je odvajanje biootpada, jako utječu na očuvanje prirode
STRUČNJAKINJA ZA OTPAD
Plastična boca s čepom zapravo je nevjerojatno tvrdi predmet koji se ne da tako lako sprešati.
A onda u kantu, zapravo, bacamo zrak u praznoj boci. Kanta se brzo napuni pa komunalci dolaze po boce koje zauzimaju veliki volumen, a plastike je malo. A kamioni troše gorivo, ispuštaju plinove... I zato se od boce skida čep - da ih komunalci mogu lakše sprešati i više plastike istim kamionom prevoziti. Otkriva nam to Aleksandra Anić Vučinić, stručnjakinja za gospodarenje otpadom i izvanredna profesorica na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu, gdje odgajaju prve inženjere zaštite okoliša koji će rješavati vrlo zahtjevne probleme okoliša. - Neki pogrešno misle da se čepovi ne mogu reciklirati pa da se zato moraju skidati s boca. U postrojenjima se boca melje i u običnoj vodi će plastika od čepa isplivati, a ona od boce potonuti pa se tako lako razdvajaju objašnjava nam.
Inače, prema nekim podacima, čepovi s boca su peti najveći zagađivač plaža i morske ih životinje lako zamijene za hranu... A na plažama baš svako je iskusio što znači leći na plažu i gledati u nečiji opušak na “mic” do svojega nosa.
KORA OD LUKA OPASNA ZA PLANET
- Opušak je zapravo celuloza poluacetata i teško je biorazgradiv. Tek nakon dvije godine masa čika smanji se za 37 posto. Najmanji period razgradnje je dvije godine, a neka istraživanja govore da je za to potrebno i do tisuću godina - kaže prof. Anić Vučinić. Otkriva nam i zašto su odjednom takav problem kora od luka i ljuska od jajeta pa ih moramo razdvajati u smeđu kantu za biootpad.
- Biootpad je glavni neprijatelj atmosferskog omotača. Kad se razgrađuje u uvjetima gdje nema zraka, a to su odlagališta, nastaje plin metan, a kad se podigne u atmosferu, direktno pridonosi globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama - govori nam prof. Anić Vučinić. Nekontrolirano ispuštanje metana uzrokuje do šest posto ukupnih stakleničkih plinova.
Kako bismo smanjili plastiku, počeli smo izbacivati i plastične vrećice te ih mijenjati za biorazgradive. No jesu li one bezopasne?
BATERIJA JE ‘ZLO’ U KOMPOSTU
- Takva vrećica dijelom ima biorazgradivi materijal, ali drugi dio je i dalje plastika. Kad se kompostira, od nje se stvara mikroplastika i imamo novi problem. A mikroplastiku ne želimo jer se može akumulirati u biljnim i životinjskim organizmima. Ipak, ta mikroplastika može se neutralizirati te se taj kompost može koristiti kao prekrivka na odlagalištima gdje to ne bi trebao biti problem kaže. Upozorava da i najmanja baterija koju bismo možda bacili u biootpad može uništiti do tone komposta jer u sebi sadrži teške metale te se on više ne smije koristiti za uzgoj hrane. Otkrivajući nam osnove iz zaštite prirode, prof. Anić Vučinić kaže da je bitno danas učiti mlade o ovakvim i najmanjim stvarima radi dobrobiti planeta. Zato su u Varaždinu osmislili novi studij inženjera zaštite okoliša koji bi trebali rješavati ovakve, ali i vrlo složene probleme u prirodi.